Hrvatsko zagorje
Nika Borovac
FOTOGRAFIJE, ILUSTRACIJE: SHUTTERSTOCK
Hrvatsko zagorje smjestilo se u sjeverozapadnom kutku naše domovine, u porječjima Krapine, Sutle i Bednje. Pruža se “za gorom“ – iza zagrebačke gore Medvednice – pa je po tome dobilo ime. Padine gora obrasle su šumom, a pitome brežuljke prekrivaju vinogradi i voćnjaci. Mnogobrojni stari gradovi (burgovi) i dvorci svjedoci su burne prošlosti toga kraja. Tu se dogodila velika Seljačka buna pod vodstvom Matije Gupca i ispjevana je hrvatska himna. U svijetu su Zagorje proslavili hrašćinski meteorit i krapinski pračovjek, ali i – zagorski purani!
Ljekovita voda i toplice
Zbog vulkanskoga djelovanja Zagorje je bogato izvorima tople vode. Vjeruje se da su blagotvornu moć zagorskih termalnih voda cijenili i drevni Rimljani. Grof franjo Keglević bio je prvi koji je dao izraditi “bazen” – jamu u zemlji ograđenu hrastovim trupcima. Bio je to početak Krapinskih toplica. uskoro su onamo počeli dolaziti gosti iz Zagreba i Beča. danas je tu cijenjeno lječilište. Omiljene su još i Tuheljske i Varaždinske toplice.
Krapinski pračovjek
U špilji na Hušnjakovu brdu pokraj grada Krapine otkriveno je najveće nalazište ostataka neandertalskoga čovjeka u Europi. Nađeni su i brojni fosilni ostatci špiljskoga medvjeda, vuka, losa, golemoga jelena, nosoroga, divljega goveda i mnogih drugih životinja te raznovrsno oruđe. Nalazi su znanstvenicima pomogli utvrditi kako su živjeli ljudi prije približno 130 000 godina. Krapinski pračovjek bavio se lovom i skupljanjem šumskih plodova. Živio je u špilji, a na ognjištu se neprestano održavala vatra kojom se grijao, plašio životinje i pripremao hranu.
Sačuvajte zlatovrane!
Zlatovrana (lat. Coracias garrulus) ptica je selica koja se gnijezdila u mnogim našim krajevima. No zbog poljodjelstva, lova i krivolova već je toliko ugrožena da je ukupno preostalo još samo pet ptičjih parova! Oni se gnijezde u Zagorju i Ravnim kotarima. Zlatovrana je lijepa ptica plave glave i trbuha te tamnih krila. Ima velike oči i snažan kljun. Noge su joj sitne i tanke s malim kandžama. Glasa se poput vrane. Jede kukce, ali i manje gliste, žabe, guštere i sitne sisavce. Hranu si lovi tako da sjedne na pogodno mjesto, obično granu ili stup i – čeka. Kad spazi plijen, strmoglavi se na njega i hvata ga na tlu. Nikad ne lovi u letu. Plijenom često udara o zemlju prije nego što ga pojede. Katkada ga baca i u zrak.
