Goran Tribuson: “Nemoguće je napisati knjigu bez autobiografskih elemenata”
Jedan od najproduktivnijih i najčitanijih hrvatskih prozaika Goran Tribuson predstavio je u srijedu u Zagrebu svoj novi roman “Zbogom, Izabel”, roman-noir o poslijeratnoj pretvorbi ocijenjen jednim od najzačudnijih u domaćoj žanrovskoj književnosti danas.
Knjigu objavljenu u izdanju Mozaika knjiga na promociji u knjižari Znanje uvodno je predstavila urednica Hana Vunić. Kazala je kako je riječ o romanu pisanu prepoznatljivim Tribusonovim rukopisom, ali koji se ne nastavlja niti na jednu prethodnu seriju tog autora.
Iza naslova “Zbogom, Izabel” skriva se roman-noir u kojemu jedan cinični gubitnik dobije posao tjelohranitelja tajkunske princeze, rekla je Vunić, ali tu su i gospodarske i političke teme, kojih se Tribuson također dotiče. “Riječ je o jednoj suzdržanoj priči s britkim dijalozima, suhim, u kojoj smo uglavnom u mraku, u dimu cigarete. To je jedan specifičan roman fantastičnoga podžanra i jedan od začudnijih u domaćoj žanrovskoj književnosti danas”, istaknula je urednica.
Novinar Denis Derk ocijenio je kako roman posjeduje društvenu oštricu, “čime Tribuson dokazuje da je on hrvatski literarni Robin Hood, koji stalno primjećuje neke probleme društva, ali na jedan diskretniji način nego drugi pisci”. “Ovaj put poigrao se s kriminalističkim roman-noirom ali je i dalje oštar, a ta se oštrica najviše vidi u glavnom junaku, koji će možda biti neki novi Nikola Banić, jer roman nema neki čvrsti kraj, pa možemo očekivati da ćemo ga pratiti još koje desetljeće”, kazao je Derk.
U svim Tribusonovim knjigama postoji lik gubitnika, pa tako i u ovoj. On je cinik i luzer odrastao u disfunkcionalnoj obitelji koji se po povratku s bojišta, nakon nekoliko godina izbjegavanja posla i obaveza, priključuje zaštitarskoj firmi gdje je angažiran kao tjelohranitelj dobro štićene djevojke, prelijepe i fatalne Izabel.
Književna kritičarka Ana Lederer kao posebnost romana izdvojila je način na koji Tribuson oblikuje svoje karaktere te, posebno, vještinu prenošenja temeljnih karakteristika filma noir, “koje je uspio kroz naraciju, temu i atmosferu dobiti na način na koji to radi i sam noir”.
Pisac je to objasnio temeljitom pripremom: za ovaj se roman pripremao pogledavši 40-ak noir filmova, rekao je Tribuson. U početku nije bio siguran bi li stavio podnaslov ‘noir’ jer “pronalaženje sličnosti između noira i krimića jako je arbitrarno – noir nema nužno detekciju, a ovaj je roman ipak ima”.
U razgovoru s čitateljima koji je moderirao Marko Hadjur, Tribuson je još između ostaloga priznao i da u svakoj njegovoj knjizi ima autobiografskih elemenata, jer je “nemoguće napisati knjigu bez njih”.
Izvor: Hina (Gea Vlahović)
Foto: Mateo Šimonović