Vjekoslava Huljić dobitnica Nagrade “Anto Gardaš”
Spisateljici Vjekoslavi Huljić u Osijeku je dodijeljena književna nagrada ‘Anto Gardaš’ za knjigu “Moj Titanic ne tone“, koja se dodjeljuje za najbolji roman ili knjigu pripovjedaka za djecu i mladež objavljenu u prethodnoj godini.
„Volim pisati. I na koju god stranu svijeta i srca me pero odnese, trudim se da i čitatelj nađe nešto vrijedno putovanja. Nešto što će ga vući da čita, što će ga taknuti, nasmijati, zabaviti, ali i navesti na razmišljanje. A možda ga malo i promijeniti.
Ovaj put je i struka nagradila to moje putovanje perom. Možda je tome doprinijela i aktualna tema migracija, ali uvijek aktualna i životno važna tema ljubavi. Migracije se tiču svih nas. Pisala sam o tome kako mali čovjek reagira kad se i sam nađe i suoči s nečim takvim. Kad osjeti to na svojoj koži, kao moja glavna junakinja. Svi smo mi dio svijeta. Svijet se dešava i nama.
Godine 2002. imala sam u Mozaik knjizi promociju knjige „Maksove šumotvorine“, a zajedno sa mnom, knjige su predstavljali Ludwig Bauer i Anto Gardaš. Tada sam prvi put susrela i upoznala Antu Gardaša. Činilo se da je i posljednji put. Evo, do sada.“, poručila je ovogodišnja dobitnica Vjekoslava Huljić.
Prosudbeno povjerenstvo za Natječaj za Nagradu „Anto Gardaš“ za 2019. godinu, u sastavu: književnica Branka Primorac, književnik Stjepan Tomaš i prof. dr. sc. Diana Zalar pročitalo je ukupno dvadeset i sedam pristiglih knjiga. Među njima su dvadeset romana, četiri zbirke priča, jedna odulja ilustrirana priča i dvije slikovnice.
U najnovijem romanu “Moj Titanic ne tone” autorica Vjekoslava Huljić otvorila je osjetljivu temu današnjice, ali istovremeno i pokazala izlaze iz tih problema, naglasila potrebu za prihvaćanjem drugih u kojoj se mladi čovjek nađe u životu. Huljić je jedna od prvih domaćih autora koja u dječjem romanu govori o izbjegličkoj krizi koji je dominantan problem cijele Europe. Priča je to o djevojčici Lejli koja se u bijegu sa svojim roditeljima prema zapadu izgubila i našla u Splitu gdje ju pronalaze djeca koja joj pomažu da se integrira u zajednicu.
Roman jest prvenstveno namijenjen mladima, ali bi ga svakako trebali pročitati i roditelji, učitelji i profesori, kako bi lakše prepoznali problem ili barem postali svjesniji koliko samo jedna lijepa gesta mlade djevojčice Lejle ili bilo koga drugoga može utjecati danas na nečiji život, a sutra na cijeli svijet.
Dodjelu nagrade “Anto Gardaš” možete pogledati ovdje.