Recenzije romana “Vidim te”

3. kolovoza 2020.

„Vidim te“ je napet i uzbudljiv psihološki triler Clare Mackintosh, autorice bestselera „Pustila sam te“.

RADNJA:

Svaki dan radiš istu stvar. Točno znaš kamo ideš. Nisi sama. Kad Zoe Walker vidi svoju fotografiju na stranici s oglasima jednih londonskih novina, odluči saznati zašto se ona tamo našla. Nema pojašnjenja: samo zrnata slika, internetska adresa i telefonski broj. Pokazuje ju članovima svoje obitelji, koji su uvjereni da je to tek netko tko nalikuje na Zoe. Ali sutradan se u oglasu pojavljuje fotografija druge žene, a dan poslije opet neke druge. Je li riječ o pogrešci? O slučajnosti? Ili netko prati svaki njihov korak.

OSVRTI:

Knjiški zmaj:

„Nakon svog prošlogodišnjeg hita, Clare Mackintosh donosi nam još jedan izuzetno zanimljiv i napet triler. I dok je u prošlom romanu prvo dopustila čitatelju da se lagano uspava prvim dijelom knjige, u ovom djelu autorica od samog početka gradi izuzetnu napetost kroz cijelo djelo. Već nakon prva dva poglavlja u kojima nas upoznaje s glavnim likovima ove priče, obraća nam se nepoznati negativac s porukom od koje se ledi krv u žilama. Ista stvar događa se i u ostatku knjige. Baš kada pomislimo da slijedi mala stagnacija u radnji u obliku nekog prijelaznog razdoblja… BAM! Opet poruka! Od samog početka te poruke oblikovane su da prate radnju romana prema njenom vrhuncu i nadograđuju ionako postojeću napetost. Moram napomenuti kako je u nekoliko navrata autorica uspješno ”bacila kost”. Baš u trenutku kada neke stvari izgledaju očite i pomislimo kako se prerano otkrivaju, shvatimo da smo naivno zagrizli mamac. Zadovoljava i višedimenzionalnost prisutnih likova, jer svaki lik vrijedan za radnju se ne može se okarakterizirati kao izrazito negativan ili izrazito pozitivan, čime autorica doprinosi realističnosti radnje i mogućnosti poistovjećivanja sa stvarnim svijetom.“

Knjige, knjige, knjigice:

„Vidim te“, Clare Mackintosh je meni odlično djelo.. Namjerno pišem „djelo“, a ne „psihološki triler“ što ono  u stvari, po žanrovskoj klasifikaciji i jest. Pišem „djelo“ zbog ideje romana, a možda i poruke jer znamo (još iz školskih dana) da je djelo tim bolje što je veća poruka koju nam šalje. U ovom se slučaju možda više može reći „upozorenje“ nego „poruka“, al’ dobro, glavno je da mi na kraju čitanja shvatimo ono na što nas autorica upozorava (ili nam poručuje). Ovo je pravi suvremeni psihološki triler aktulane teme koji nas, zaista, navede na razmišljanje o stvarima na koje, vjerojatno, baš i nismo obraćali pažnju.“

Bookvica:

„Ovaj psihološki triler osvojio me na prvu. Clare Mackintosh uspjela je spojiti dvije izrazito zanimljive, svima dobro poznate i uvijek aktualne teme – uhođenje (stalkanje) i Internet – u jedno napeto djelo koje nećete moći ispustiti iz ruku. Iz tog razloga sam i sama probdjela do dva sata poslije ponoći čitajući. Uz uobičajeno tješenje s „još samo dok završim s ovim dijelom i idem spavati“ došla sam do zadnje stranice. Ovakva laganja samoj sebi su mi najdraža, a vjerujem da su i svim zagriženim knjigoljupcima dobro poznata. Ono što me također dojmilo je činjenica da, kao iskusna čitateljica psiholoških trilera, do samoga kraja nisam mogla niti naslutiti tko se krije iza ove bolesne ‘igre’. Svi su u jednom dijelu bili potencijalni krivci. Zoe je došla do te točke da nikome nije mogla vjerovati pa je sumnjala u šefa, prijatelje, čak i u vlastitu obitelj. A i u trenutku kada vam se otkrije krivac i mislite da znate sve, kraj vam servira još jedan vrhunski obrat koji sigurno nećete očekivati.“