Povratak na početak karijere – J.K. Rowling
Serija naslova o Cormoranu Strikeu autora Roberta Galbraitha klasična je suvremena kriminalistička fikcija iz pera majstora pripovjedača, bogatog zapleta, karakterizacije i detalja. Galbraithov debi na polju kriminalističke fikcije polučio je pohvale od strane kritike i fanova kriminalističkog žanra. Prva tri romana, „Zov kukavice“ (2013.), „Dudov svilac“ (2014.) i „Karijera zla“ (2015.) bili su na samom vrhu nacionalne i međunarodne liste bestsellera te su dobili svoje televizijske adaptacije u produkciji kuće Brontë Film and Television. Četvrti naslov iz serije, „Smrtonosno bijelo“ (2019.) upravo je izašao u prodaju.
Robert Galbraith je pseudonim J. K. Rowling, autorice uspješnica o Harryju Potteru i „Prijevremenih izbora“, romana za odrasle. Nakon „Harryja Pottera“, autorica je za svoje sljedeće naslove odabrala kriminalistički žanr, koji je oduvijek obožavala čitati. Naime, željela je pisati suvremeni whodunit roman, s uvjerljivom pozadinskom pričom. Izvorna nakana pisanja J. K. Rowling pod imenom Robert Galbraith bilo je prosuđivanje knjiga na temelju vlastitih zasluga te etabliranje imena Galbraith kao poznatog i cijenjenog unutar krimi žanra. Sad kad je pravi identitet Roberta Galbraitha poznat, J. K. Rowling nastavlja pisati kriminalističku seriju pod pseudonimom kako bi zadržala distinkciju od ostalog stvaralaštva te kako bi publika znala točno što očekivati od romana o Cormoranu Strikeu.
Četiri knjige trenutačno čine seriju o Cormoranu Strikeu. U pisanju koje knjige ste dosad najviše uživali? Imate li svog favorita?
Uživala sam u pisanju svih knjiga o Strikeu. Klasični whodunit odgovara načinu na koji gradim zaplet, i zahtijeva široku lepezu karaktera, čije osmišljavanje smatram beskrajno zadovoljavajućim. Kad govorimo o istinskom užitku, mislim da je „Karijera zla“ ispred ostalih romana zbog poprilično običnih razloga: nisam imala puno prekida tijekom pisanja i mogla sam se „zakopati“ u knjigu na duge staze, što je idealno. S time na umu, najdraža od četiri objavljene knjige mi je „Smrtonosno bijelo“, koja nije mogla biti „zeznutija“ zapisanje, djelomično zbog toga to sam imala puno drugog posla (scenariji i predstava), te djelomično zato što sam odabrala ne samo kreirati labirintnu radnju nego i uključiti mnoge događaje u Strikeov i Robinin privatni život.
Naslovi u seriji su uvijek intrigantni. Bez da nam odajete puno o samoj radnji, zašto je posljednji dobio ime „Smrtonosno bijelo“?
Naziv smrtonosno bijelo označava fatalnu abnormalnost pri rođenju konja, no ostavit ću čitateljima da odluče koje druge interpretacije mogu postojati u kontekstu radnje.
Na kraju „Karijere zla“, čitatelj ima veliku želju znati više o odnosu Strikea i Robin. Možete li nam reći nešto o razvoju njihovog odnosa u knjizi „Smrtonosno bijelo“?
Veliki su pomaci u njihovom privatnom životu, osobito Robininom. Odnos detektiva partnera je jako zabavan za pisanje jer se ispod zdravog prijateljstva nalazi toliko toga neizrečenog i neprepoznatog. Na početku „Smrtonosno bijelo“ vidimo veliki korak prema naprijed u smislu da oboje sami sebi priznaju što osjećaju u tom uzbudljivom i stresnom okruženju. Mogućnost da se dogodi nešto više između vrlo inteligentne, samodostatne osobe sa strahom od vezanja i žene koja je slučajno postala njegova bliska prijateljica i poslovna partnerica jest, kako mislim, ono što čitatelje privlači knjigama. To je svakako ono što mene tjera na pisanje tih knjiga.
Iako čine seriju, knjige su i samostalne. Kako ih činite međusobno različitima?
Nastojim svaki put drukčije konstruirati zaplet, što ne bi smjelo biti previše očito, ali to je za mene izazov jer nije po proceduri. Zanimljivo je s narativne točke gledišta jer mogu kreirati radnju koja ide u različitim smjerovima. „Zov kukavice“, koji je evidentno zaboravljeni slučaj, i vjerojatno je najviše proceduralan od svih romana koje sam napisala. Radnja se razvija s istragom. „Dudov svilac“ je posve drukčiji zbog ideje romana u romanu. „Karijera zla“ je ponovno znatno drukčija jer imate tri priče koje se isprepleću sa Strikeovom. „Smrtonosno bijelo“je opet drukčije, premda su neki dijelovi proceduralni, no ne mogu vam reći više bez da otkrijem previše.
Naveliko se pisalo o tome kako imate isplaniranih sedam romana o Cormoranu Strikeu. Je li to točno?
Nije, zapravo ih imam puno više od sedam. Ljepota pisanja ovakvih romana je u tome što svaki od njih ima svoju iskretnu priču, pa je serija poprilično otvorena. Nastavljat će se sve dok imam priča za ispričati.
Zašto ste odabrali privatnog detektiva kao glavnog lika, i zašto ratni veteran te osoba s amputacijom?
Htjela sam napisati klasični whodunit s modernim zaokretom. Privatni detektiv je pozvan u različite svjetove, što mi osigurava korištenje životnih iskustava i dublje istraživanje tih svjetova. Poznajem puno ljudi koji su služili u vojsci i koji su bili jako dragi te su mi pomogli u istraživanju. Razgovarala sam sa sadašnjim i bivšim vojnicima sve dok su mi oni to dopuštali. Štoviše, sve su moje činjenične informacije došle iz vojnih izvora. Jedna od njih je čak stigla iz SIB-a (Special Investigation Branch). Dakle, Strike je u potpunosti izmišljen lik, no njegova karijera i iskustva temelje se na stvarnim iskustvima vojnika. To što sam učinila Strikea ratnim veteranom je istovremeno vrlo uvjerljivo i romanistički uzbudljivo. Jedna od recenzija koju sam najviše cijenila (prije nego što je Robert razotkriven) navela je kako se moj junak suočio sa svojom situacijom „s odlučnošću, umjesto klišeiziranog samouništenja“. Strikeu sam dala mnoge karakteristike vojnih osoba s kojima sam bliska: snagu karaktera, crni humor, otpornost i domišljatost. To što sam ga učinila amputiranim dodalo je drugu dimenziju, dopuštajući mi da pokažem realnu svakodnevicu života s invalidnošću, s čime se mnogi ratni veterani moraju suočavati danas. To je i nešto čemu sam osobno svjedočila u slučaju moje majke, koja je imala multiplu sklerozu.
Možete li nam reći malo više o Strikeu? Zašto ste odlučili učiniti ga likom kakav on jest?
Strike je u potpunosti izmišljen. Bio je vrlo živopisan lik koji mi je došao na najbolji mogući način – samo se došetao u moje misli. Premda se temelji na nekoliko stvarnih bivših vojnih lica i ratnih veterana koje poznajem, on je najvećim dijelom moja kreacija. Osim toga što je bivši vojni policajac, moj junak je nezakonit sin jako poznatog muškarca kojeg je sreo svega dva puta. Zbog vrlo neobičnog odrastanja na neke je načine „oštećen“. Strike mi daje mogućnost pričati o čudnovatim stvarima koje dolaze u paru sa slavom na objektivan, depersonaliziran način. Dok je bio u vojsci, Strike je imao anonimnost za kojom je čeznuo; kad je otišao iz vojske, nailazi na ljude koji stvaraju mnoge pretpostavke o njemu isključivo na temelju njegovog podrijetla. On je složeni lik jer su mu korijeni u vojsci, dok se drugim dijelom nalazi u primamljivom svijetu u koji bi mnogi ljudi voljeli ući, bez stvarnog razumijevanja o tome koliko taj svijet može biti štetan. On je poseban jer mislim da bi svaki detektiv takav trebao biti, ali se i pravilno podudara s pravilima detektivske fikcije, što je pošteno kad je riječ o čitateljima. Njegovo prezime dolazi od pravog (no pokojnog) čovjeka spomenutog u knjižici o Cornwallu.
Cijeli intervju pročitajte u lipanjskom broju časopisa Ljepota i zdravlje.