Niko Barun: Kako sam postao autor s najviše posuđenih knjiga u Hrvatskoj
U 2017. godini u hrvatskim knjižnicama posuđeno je čak 46.090 knjiga, stripova i slikovnica koje je ilustrirao Niko Barun, a najviše je riječ o djelima popularnih autora kao što su Sanja Pilić, Pavao Pavličić, Miro Gavran, Mate Lovrak, Božidar Prosenjak… Niko Barun ustvrdio je da je to dvostruko veći broj posudbi njegovih knjiga od ranijih godina:
„Broj posudbi knjiga koje sam ilustrirao iz godine u godinu raste od 2013., kad je napravljeno prvo takovo prebrojavanje, a sve da bi autori – pisci, ilustratori i prevoditelji – dobili za to autorsku naknadu svaki po svom udjelu. Već neko vrijeme sam kao ilustrator na vodećem mjestu po broju posudbi, a bio sam i ukupno najposuđivaniji kad uzmemo u obzir sve tri kategorije. Ovoga puta nije objavljena lista odnosno poredak najposuđivanijih autora, tako da nemam podatak na kojem sam mjestu, već je svatko dobio popis i broj posuđenih naslova te iznos pripadajuće naknade. A moj broj je skoro dvostruko veći nego prethodne godine.“
Barun uglavnom ilustrira knjige, slikovnice i stripove namijenjene dječjoj publici mlađeg i starijeg uzrasta, a neki od njih su lektirni naslovi. Objasnio je da je veliki broj posudbi zbroj nekoliko faktora, a najbitniji su petnaestak godina kontinuirane suradnje s najtiražnijom izdavačkom kućom Mozaikom knjiga te ilustriranje djela najčitanijih pisaca:
„Takva suradnja iznjedrila je stotinjak naslova i desetak naslova drugih izdavača. Ali ipak nije sve u matematici i zbrajanju faktora, ne bih bio tu gdje jesam da ne poštujem pisce. Nastojim se strogo držati njihova teksta, a istovremeno naći zanimljive i ključne trenutke u tekstu koje ću ilustrirati jer sam, osim naslovnice, obvezan nacrtati i deset do 12 ilustracija unutar knjige. Takav pošten odnos prema djelu u konačnici prepoznaju i čitatelji.“
Osim knjiga i slikovnica, Barun je ilustrirao i desetak udžbenika, osam strip albuma, šest albuma karikatura, tisuće i tisuće raznih ilustracija, stripova po raznoraznim časopisima, dnevnim novinama, portalima, brošurama, plakatima, dječjim mapama, CD-ima. Dekorirao je manifestacije kao što su Samoborski fašnik, Svjetski susret spačeka, Večernjakova ruža, surađivao je na trima crtanim filmovima. Kako je rekao, nije mu se bilo teško odlučiti za to zanimanje jer talent je postojao, a teško je bilo samo “probiti led“ i od toga stvoriti profesiju:
„Pripadam generaciji ilustratora koje je iznjedrila Zagrebačka škola crtanog filma i pohađao sam pravni studij jer tek odnedavno postoji studij animacije i ilustracije. Tečajevi u Zagreb filmu bili su korisni jer smo učili od najboljih, a i imali smo odmah i gdje primijeniti stečeno znanje. Ali osim klasičnog crtanja prigrlili smo i moderne tehnike digitalnog doba. Novijim generacijama se danas više posla nudi u digitalnim medijima nego u tiskovnim, što je dobro, jer posla ima za sve. Ja sam kao mali zavolio crtanje čitajući knjige koje su sadržavale ilustracije. Uživao sam bogato ukrašavati školske lektirne sastavke i to me odredilo.“
Barun tvrdi da u Hrvatskoj, zbog malog tržišta, ilustracija nije zadovoljavajuće honorirana pa se to može nadoknaditi količinom, a da kakvoća ne trpi. Mnoge su mu knjige koje je ilustrirao drage, ali kad bi se morao odlučiti za favorite bile bi to njegove prva i zadnja ilustracija. Slične su po sadržaju, a i slične su njegovu odrastanju jer imaju autobiografski, iskreni karakter koji obiluje vanjskim i unutarnjim slikama pa su pogodne za ilustriranje. Riječ je o Gavranovoj „Svašta u mojoj glavi“ te Pavličićevu romanu „Mjesto u srcu“.
Barun je objasnio i kako se isplaćuju naknade autorima za posudbe u knjižnicama:
„Naknade se isplaćuju redovito svake godine u neredovitim terminima, ali dvije godine se kasni s izvješćem. Visina zadnje isplate, zbog umanjene vrijednosti naknade, gotovo je jednaka kao prethodne godine iako je broj posudbi kudikamo veći. No, sve u svemu, nisam nezadovoljan.“
Zaključio je da ova pandemija nimalo ne utječe na njegov način rada jer oduvijek radi u kućnom studiju i sve ionako dogovara telefonski ili e-mailom, već dugo nije ostvario neki živi poslovni kontakt. Barun trenutačno radi s kolegicom Majom Cipek na trećoj epizodi iz serije od deset slikovnica „Dalmatiner se vraća kući“, autora Roberta Škiljana.
autor: Tamara Borić / Nacional
photo: Tomislav Čuveljak/Saša Zinaja – NFOTO