Intervju s Marthom Hall Kelly, autoricom romana „Zaboravljene djevojke“
Roman „Zaboravljene djevojke“, uspješne autorice Marthe Hall Kelly, upoznaje nas s životom stvarne heroine – Caroline Ferriday. Razgovarali smo sa autoricom o najzanimljivijim stvarima koje je saznala istražujući Rusiju prije početka Drugog svjetskog rata; o izvorima koje je koristila za modu, protokole i pravila ponašanja koji su bili na snazi te 1914. godine, a koji mjestimično krase roman; i o knjizi na kojoj trenutno radi.
Vaš roman „Zaboravljene djevojke“ uspješan je bestseler koji govori o tri žene na čije je živote Hitlerov režim ostavio trag. Lik jedne od njih, Caroline Ferriday, temelji se na stvarnoj osobi, ženi koja je svoj život posvetila dobrotvornom radu i koja je spasila mnoge žene od strahota koje su se događale u Europi. Kada ste točno shvatili da želite pisati o događajima koji su prethodili priči o Caroline?
Slučajno sam otkrila novinski članak koji se nalazio u ladici netaknutog radnog stola Caroline Ferriday, u kojem je pisalo kako je Eliza Ferriday trajno pretvorila svoj stan na Manhattanu u prodajni prostor za robu koja je stigla iz Rusije kako bi pomogla prognanim „bijelim Rusima“ (pripadnicima antiboljševičkog ruskog „Bijelog pokreta“) koji su ostali bez svega. Priča mi se mnogo svidjela i odlučila sam se upustiti u još jedno istraživanje kako bih saznala detalje.
Što je presudilo da je Eliza postala jedan od glavnih likova? Koja vam je bila namjera kada ste odlučili da nas, čitatelje, uputite u život majke Caroline Ferriday i u Carolinino djetinjstvo?
Eliza mi se svidjela još dok sam pisala „Zaboravljene djevojke“. Sav taj humanitarni rad kojim se Caroline bavila nešto je što je naučila od svoje majke i htjela sam prikazati kako se nešto tako divno i humano zapravo prenosi s generacije na generaciju. Osim što me dojmila kao osoba, svidjela mi se i kao lik u romanu – dobivam mnogo pisama obožavatelja koji pišu koliko se i njima svidjela Eliza. Nadam se da ću ovom knjigom koja govori o Elizi potaknuti čitatelje da shvate koliko je važan način na koji odgajamo našu djecu, to jest, kakvim vrijednostima ih učimo na vlastitom primjeru. A Eliza je, naravno, sve to naučila od svoje majke, koja je također činila nevjerojatno nesebična djela tijekom Američkog građanskog rata.
Vaše knjige stavljaju žene – i njihovu snagu, hrabrost i moralnost – u prvi plan za vrijeme najburnijih vremena u našoj povijesti. Što vas je inspiriralo da pišete o tako snažnim osobama?
Mislim da me priče ovih žena privlače zato što su motivirajuće zato što nam mogu ukazati na to kako se izboriti sa vlastitim izazovima. Čitatelji su bili dirnuti Kasijinim životom koji sam prikazala u knjizi „Zaboravljene djevojke“ i rekli mi da im je njezina priča dala snagu da se izbore sa vlastitim izazovima. Također sam od mnogih čitatelja čula da ih je Carolinina priča inspirirala da se upuste u dobrotvorni rad. Takva pisma su mi najdraža.
Upoznajući mladu Caroline, dolazimo do zaključka da s majkom nije imala blizak odnos koliko očekujemo u knjigama koje govore o odnosu između žena. Možete li nam reći nešto više o njihovom odnosu? Kako će on utjecati na Caroline koju upoznajemo u romanu „Zaboravljene djevojke“?
Smrt Henryja Ferridaya bio je strašan događaj koji je potresao i Caroline i njezinu majku. Htjela sam prikazati kako smrt voljene osobe može stvoriti jaz između majke i kćeri. Nadam se da sam uspjela prikazati kako su na kraju stvari ipak došle na svoje mjesto. Na kraju su jedna drugoj bile sve.
Možemo reći da je prije čitanja knjige „Zaboravljene djevojke“ većina čitatelja već bila dobro upoznata s činjenicama i događajima iz Drugog svjetskog rata. Zašto ste se odlučili za ovaj povijesni period?
Mislim da je prirodno da se više osvrćemo na Drugi nego na Prvi svjetski rat jer se još oporavljamo od njegovih posljedica. Mnogi članovi naših obitelji i mnogi naši prijatelji sudjelovali su u ratu i ima još mnogo preživjelih koji su i dalje živi. Uostalom, dvoje „kunića“ iz Ravensbrücka je i dalje među nama.
U nekim od prethodnih intervjua ste izjavili da imate u planu napisati priču o događajima koji prethode svim dosadašnjim događajima, priču o Carolininoj baki. Šta nam možete otkriti uz ovu priču?
Knjiga je objavljena 2019. godine kao posljednji dio trilogije, i temelji na životu Carolinine prabake – Jane Elize – glava obitelji Woolsey. Porijeklom iz Virginije, sa svoje dvije kćeri svjedočila je aukciji robova u Charlestonu i taj joj je događaj zauvijek promijenio pogled na svijet. Svoju je obitelj odgajala u Bostonu, zajedno sa svojim mužem, rodila je osmero djece, izgubila je muža u strahovitoj nesreći prije nego što je rodila najmlađe dijete. U središtu priče je njezina kćer Georgeanna, koja je bila medicinska sestra za vrijeme Američkog građanskog rata na bolničkim brodovima u Gettysburgu. Druge dvije junakinje su djevojka koja je u ropstvu i vlasnica plantaže.
Moram priznati da nisam nikada ovoliko plakala tijekom pisanja kao sada. Taj dio naše povijesti je veoma potresan, ali i predivan na tako mnogo načina. Kada malo zagrebete površinu skrivene povijesti dolazite do saznanja da još uvijek niste došli ni blizu onoga što ste mislili da znate.
Izvor: www.bookreporter.com