Intervju s Joakimom Zanderom

27. listopada 2017.

Intervju sa Joakimom Zanderom, autorom nordijskog krimića Brat

„Bitno je ostati otvoren, slobodan i prihvatiti druge, drugačije. Svaki drugi pristup je kontraproduktivan i igra na strani terorizma.“

Više je razloga zašto s posebnim uživanjem krećem s pisanjem ovoga posta! Naravno da je jedan od razloga što mi je roman Brat odličan, no zanimljivo je što sam nakon upita za intervju s autorom, dobila jako simpatičan odgovor gospodina Zandera, što je zaista rijetkost. Iz intervjua sam otkrila da se radi o svestranom čovjeku kojemu je pisanje bila određena potreba, strast i koji se zaista bacio u taj pothvat i uspješno se othrvao sa svim iskušenjima spisateljskog zanata. To je dokaz da neke snove jednostavno ne možete sakriti, oni naprosto kucaju u vama i u konačnici pronađu način da istrče van.

Joakim Zander je autor bestsellera  Plivač koji je objavljen u trideset zemalja i koji je postao međunarodni bestseler,  u Sjedinjenim Američkim Državama planiraju snimiti film po njemu. Nominiran je za Švedsku nagradu za kriminalističke romane, što je zaista prestižna nagrada u Švedskoj.

Yasmine Ajam je djevojka iz predgrađa Stockholma koju život nije mazio. Živi s bratom i roditeljima koji nisu pretjerano zainteresirani za svoju djecu i uglavnom su prepuštani životu na ulici. Yasmine se zaklela da će uvijek štititi svog mlađeg brata. Svoje obećanje krši onog dana kad pobjegne od mizernog života u New York, no od prošlosti se teško skriti.  Nakon nekog vremena Yasmine prima vijest da joj je brat Fadi poginuo u Siriji, ali i fotografije koje ukazuju na to da je zapravo živ. Yasmine se ubrzo vraća se u Stockholm sa željom da pronađe brata, mrtvog ili živog. A na ulicama predgrađa samo što nisu izbili neredi – automobili gore, izgrednici su posvuda. Ima li Fadijev nestanak kakve veze s tim? 

1.

1. Recite nam nešto o sebi- gdje ste rođeni, odrasli, školovali se?

Rođen sam u Stockholmu, ali sam odrastao u malom gradu Söderköpingu koji se nalazi na istočnoj obali Švedske. Kad mi je bilo 15, preselili smo se u Damask, u Siriju. Moj otac je dobio poziciju kao vojni promatrač za UN. To je bilo veliko iskustvo za mene. Izmijenilo me kao osobu i utjecalo na mene kao pisca. Kasnije sam kao učenik otišao na razmjenu u Maryland u SAD-u i studirao u Švedskoj i Nizozemskoj. To odrastanje u različitim državama i kulturama utjecalo je jako na moj rad.

2. Što ste tijekom odrastanja htjeli postati?

Knjige su oduvijek bile veliki dio mog života i uvijek sam sanjao da ću jednom nešto napisati. Pročitao sam mnogo knjiga, pisao kratke priče i poeziju u tinejdžerskim godinama. Međutim, nisam smatrao da mogu od toga živjeti, a i trebalo mi je vremena da pronađem priču koju bih mogao pretočiti u roman. Kako sam oduvijek bio zainteresiran za socijalna i društvena pitanja, odlučio sam biti odvjetnik.

3. Mnogi umjetnici imaju ambiciozne ciljeve. Koji su vaši?

Za početak sam samo htio završiti roman. Onda sam počeo sanjati o objavljivanju. A kada je knjiga prodana izdavačima diljem svijeta, to je bio to.

Moja želja je da moje knjige budu prepoznate i da se dovoljno dobro prodaju kako bih se mogao samo tome i posvetiti. Ne mogu zamisliti nešto drugo čime bih se radije bavio.

4. Vaš zadnji roman pobrao je mnoge uspjehe. Jeste li to očekivali?

Mislim da je gotovo nemoguće očekivati uspjeh, a i veoma je teško doći do toga da nešto smatrate uspješnim. Za mene je uspjeh moje knjige činjenica da svojim pisanjem stvaram prilike i načine u kojima mogu progovoriti o stvarima i problemima koje smatram iznimno važnima.

5. Vaš roman Brat priča je o terorizmu, o ljubavi, mržnji, donošenju odluka…Što vas je inspiriralo? Imate li privatnog iskustva?

Uvijek sam bio zainteresiran za društvo u cjelini te promatrao način i smjer prema kojem se to društvo kreće. Mislim da imigracija definira problem današnjice. Švedska je prihvatila gotovo 200 000 izbjeglica nakon problema u Levantu i Afganistanu. Ti današnji izazovi potiču nas da preispitamo naša razmišljanja i stajališta i to nas čini naprednijim društvom. No, to je dovelo i do pojave novog tipa klasnog društva, koja je podijeljena ne samo klasičnim kriterijem bogatstva i moći, već se sada dijeli i s obzirom na etničku pripadnost. Za mene, bilo je nemoguće ne pisati o tom problemu.

6. Kako se boriti protiv terorizma?

Mislim da smo skloni precjenjivati rizik terorizma u Europi. Moramo shvatiti što strah od terorizma predstavlja i nastaviti živjeti svoj život onako kako želimo. Nema učinkovitijeg lijeka protiv terorizma nego „ne brinuti se, ne bojati se“. Bitno je ostati otvoren, slobodan i prihvatiti druge, drugačije. Svaki drugi pristup je kontraproduktivan i igra na strani terorizma.

7. Vaša knjiga govori i o konstantnoj borbi Istoka i Bliskog istoka. Kakav je vaš stav o izbjeglicama, kako im pomoći da se uklope u našu kulturu?

Prvo što je potrebno je biti dovoljno strpljiv. Za potpuno asimilaciju potrebno je vrijeme, smjene generacija, to se ne događa preko noći. Jezik je potom iznimno bitan. Izbjeglicama moramo ponuditi mogućnost učenja jezika zemlje u kojoj se nastanjuju. Mislim da moramo provesti mnogo reformi u školstvu za potrebe ljudi iz drugih zemalja. Jezik, edukacija i posao ključni su elementi za njihov bolji život, ali i elementi zbog čijih će zadovoljenja ljudi lakše  prihvatiti novonastalu situaciju.

8. Roman nam prikazuje postupni proces transformacije lika u radikalnog muslimana. Ipak, moguće je suosjećati se s tim likom, razumjeti ga. Možemo li reći da je svaka osoba pogodna za radikalizaciju?

Kad sam pisao o Fadiju, trudio sam se zamisliti samog sebe kao idealističnog tinejdžera. Da sam ja rođen u određenim okolnostima, točnije Fadijevim – bih li i sam bio labilan i povodljiv? Obično gledamo te ljude kao utjelovljenje zla, a zaboravljamo da su i oni ljudska bića, baš kao vi i ja. Smatram da je jedna od bitnih odgovornosti mene kao pisca približiti čitateljima situacije i probleme o kojima ne znamo dovoljno.

9. Što osobno mislite o ratu protiv terorizma, gospodinu Trumpu koji je zabranio dolazak muslimana u SAD?

Mislim da se Trump već prikazuje kao nekvalificirana osoba za poziciju predsjednika. Nažalost mu nedostaju  osnovna znanja, vještine i zahtjevi koje ta pozicija zahtijeva. Njegove mjere, uključujući i zabranu putovanja su kontraproduktivne, sramotne i, iskreno, glupe.

10. Kako je živjeti u Švedskoj? Koji su izazovi najbitniji?

Ponosan sam što je Švedska otvorena i raznolika zemlja kada je riječ o ravnopravnosti spolova i individualne slobode. Velike imigracije tijekom posljednjih desetljeća doprinose poboljšanju našeg društva, a današnji glavni izazov je ne dopustiti da nas rasizam, populizam i predrasude povuku na dno.

11. Što smatrate da je najbitnije da vaši čitatelji spoznaju nakon čitanja vaših knjiga?

Nadam se da će čitatelji pronaći u ovom romanu uvjerljivu i uzbudljivu priču o ljubavi između brata i sestre, kao i možda neko razumijevanje u mehanizme manipuliranja koji natjeraju ljude u zlo.