Intervju s Dinah Jefferies: „Ne možete uređivati praznu stranicu“
Dinah Jefferies zavoljeli smo čitajući njezine romane „Udovica trgovca draguljima“, „Kći trgovca svilom“ i „Supruga vlasnika plantaže čaja“. Postavili smo autorici nekoliko pitanja o pisanju, likovima i mjestima u njezinim romanima, a otkrila nam je i nešto što o njoj nismo znali.
Gdje pišete? Postoji li neko posebno mjesto na kojem najviše volite raditi?
Nedavno smo napravili kućicu u vrtu i u njoj čitam, pišem i vježbam na biciklu. To je veoma mirno mjesto gdje imam muziku i sve što mi je potrebno. Za mene je to prava oaza.
Imate li neki poseban ritual prije nego što sjednete i krenete pisati?
Šalica kave, posljednje bilješke pored tastature i dovoljno topla prostorija, to je sve što mi je potrebno. Ne koristim društvene mreže dok pišem. Ako je u prostoriji hladno, sjednem na bicikl za vježbanje kako bih se ugrijala.
Možete li nam reći nešto o sebi što možda ne znamo?
Kad sam se doselila u Englesku, nisam se osjećala kao kod kuće. Prvih devet godina života sam provela u Maleziji i tu zemlju sam smatrala domom. U Britaniji sam bila ono što zovu „dijete treće kulture“ – nisam pripadala nijednoj od te dvije kulture i osjećanje nepotpunog uklapanja je ostalo zauvijek u meni.
Pišete li uvijek u određeno doba dana ili noći?
Pišem ujutro, a popodne koristim za uređivanje i čitanje, vodim psa u šetnju i obavljam potrebne kućanske poslove.
Imate li neki savjet za druge pisce kako da savladaju problem odugovlačenja?
Odugovlačenja ćete se riješiti samo ako sjednete i radite. Izbor je na vama. Ili radite ili ne.
Kada i kako otkrivate likove? Prije ili poslije same ideje za priču?
Počnu mi se javljati za vrijeme istraživanja. Dok čitam o određenom mjestu i vremenu, počnem razmišljati o ljudima koji su tada živjeli i o priči koju želim stvoriti.
Šta vas je prvo inspiriralo da krenete pisati?
Prije svega to što sam imala mnogo slobodnog vremena. Živjeli smo u malom selu u Andaluziji koje postoji još od srednjeg vijeka i kada smo završili s uređivanjem kuće, počela sam pisati. Pisanje romana zahtijeva veoma intenzivan rad.
Šta vam se prvo javlja kao ideja – likovi ili situacije?
Prvo krenem stvarati mjesto zbivanja, a zatim se likovi i situacije razvijaju istovremeno.
Nađete li se ponekad u situaciji da se „izgubite“ u pisanju?
Apsolutno, posebno kada mi to dobro dođe. Teško je dok se mučim s nekim dijelom, ali se trudim nastaviti. Ne možete uređivati praznu stranicu.
Izvor: writeratplay.com