Emily Gunnis: „Radeći istraživanje otkrila sam čitavu generaciju žena koje su bile prisiljene odreći se svojih beba u Velikoj Britaniji i to je bilo srcedrapajuće“
”Djevojka iz pisma” zapanjujući je debitantski roman Emily Gunnis čiji prijevod smo dobili prije mjesec dana u izdanju Mozaik knjiga. Jasno i dobro istraženo povijesno znanje neprimjetno je utkano u ovu izmišljenu priču, a svako poglavlje završava malim cliff-hangerom. Žanr bi bio neka potkategorija povijesnog trilera i knjigu vam zaista od srca preporučujem. Moju recenziju možete pročitati ovdje.
Emily Gunnis htjela je postati spisateljica otkad je njena majka objavila svoju prvu knjigu. Zajedno su šetale i razgovarale o zapletima i pričama u potencijalnim knjigama. S vremenom je shvatila da je to teže nego što izgleda, ali kako sama kaže to joj je u krvi pa je bilo neizbježno da s vremenom i ona krene pisati. Nakon što je diplomirala novinarstvo počela je pisati scenarije i pisati za novine. Kad je dovoljno stasala dala se u pisanje debitantskog romana ”Djevojka u pismu”. Živi u Sussexu sa suprugom i njihove dvije djevojčice.
Voli čuti mišljenja čitatelja o njezinim romanima i uvijek ih potiče da joj se jave s dojmovima. Potaknuta njezinom simpatičnošću odlučila sam joj se javiti i zamoliti ju da mi odgovori na nekoliko pitanja o knjizi, ali i o sebi. Nisu prošle dvije minute i stigao mi je odgovor, ne moram vam ni reći koliko sam se iznenadila njenom pristupu i dobroj volji. U kratkom razgovoru saznala sam nešto više o dječjim domovima, njenoj inspiraciji za pisanje, koliko je dugo istraživala za ovaj roman i sprema li nam nešto novo.
Kako ste došli na ideju da upravo domovi za mlade majke budu glavna tema vašeg prvog romana?
Slučajno sam naišla na podatak o domovima za majke i bebe u Velikoj Britaniji. Znala sam za one u Irskoj, ali nisam imala pojma da su i u Velikoj Britaniji postojali. Ideja da se blizanci po rođenju razdvajaju i nikad ne saznaju za postojanje jedno drugoga me uvijek zanimala, a dom za mlade majke i djecu izgledao je kao savršena ideja za roman. Radeći istraživanje otkrila sam čitavu generaciju žena koje su bile prisiljene odreći se svojih beba u Velikoj Britaniji i to je bilo srcedrapajuće.
Koliko je trajalo vaše istraživanje?
Često radim istraživanja i volim ih, ali pokušavam biti disciplinirana jer to može biti samo jedan od načina da odgađate pisanje. Za knjigu ”Djevojka iz pisma” sam istraživala oko godinu dana, ali sam dosta i pisala za to vrijeme.
Jeste li bili začuđeni istinom o tim domovima?
Da, bila sam šokirana – uglavnom zbog toga što se to dogodilo nedavno. Mnoge od tih žena u Velikoj Britaniji danas su tek u šezdesetima. Kad je knjiga objavljena, primila sam toliko e-mailova i poruka od ljudi koji su se odrekli svojih beba i majki koje su odustale od njih prije nego što su ih rodile i nikad o tome nisu govorile. To je bilo najšokantnije od svega, zbog tih domova su se sramile i nikad nisu progovorile o svemu što su proživjele.
Koliko ste dugo pisali knjigu?
Kada sam se ozbiljno uhvatila pisanja trebalo mi je oko osamnaest mjeseci, ali razmišljala sam o samoj knjizi i nekoliko mjeseci prije toga. Planiranje i smišljanje zapleta je ono u čemu uživam.
Biste li voljeli kad bi ”Djevojka iz pisma postala film ili TV serija?
DA! Definitivno, to je moj san.
Radite li na novom romanu? I želite li nam ukratko reći o čemu se radi?
Moj drugi roman ”The Lost Child”, upravo je izašao u mekom uvezu, a može se kupiti i za Kindle. Riječ je o djevojčici imena Rebecca, koja je s trinaest godina svjedočila smrti svoje majke od strane svog oca. Ona nije znala da postoji još jedan svjedok tom činu osim nje, nepoznati svjedok koji je vidio sve kako se odvijalo. Pedeset godina kasnije, Rebeccina kći Jessie kreće u bijeg sa svojim teško bolesnim novorođenčetom. I Rebecca se mora suočiti s prošlošću i nepoznatim svjedokom kako bi pronašla svoju kćer. Uživala sam u pisanju, a knjiga ima odlične recenzije tako da sam jako sretna.
A ja sam uživala u razgovoru s ovom divnom autoricom. Nadam se da vam se svidio ovaj kratki intervju i da će nam Mozaik knjiga prevesti i ”The Lost Child”.
Autor: Books&Sweets