Dva nova romana hrvatskih autora namijenjenih mladim čitateljima
Zadovoljiti visoke standarde kritičara ponekad je veoma teško, no djeca su, složit će se mnogi, oni najiskreniji i najzahtjevniji kritičari. Svaki autor mora ispuniti mnogo kriterija kako bi djeca zaista uživala u njihovim djelima. Osim same radnje koja mora biti prilagođena njihovoj dobi i donesena na zanimljiv način, autori moraju paziti na rječnik koji koriste, a možda i najvažnije je kakvu poruku šalju čitateljima. Upravo su najnoviji romani Melite Rundek i Stjepana Tomaša, u izdanju Mozaika knjiga, najbolji dokaz kako snažne i važne životne poruke usaditi djeci na njima razumljiv način. Rundek u svojem novom romanu Moj tata Plavac progovara o odnosu bogatih i siromašnih koji se veoma često u društvu suprotstavljaju, dok Tomašev roman Dječak koji je volio ptice nosi jasnu ekološku poruku.
Ako ne mislimo o budućnosti ne možemo je ni imati
Melita Rundek: Moj tata Plavac
Na mladima svijet ostaje. Ne na nama starima. Mišljenje je spisateljice romana Moj tata Plavac Melite Rundek da mladima trebamo pokazati moralne uzore, da se oni trebaju poistovjećivati s dobrim i kvalitetnim ljudima koji dobro obavljaju svoj posao, s takvim herojima ulice i grada, da bi odrasli u zdrave ljude koji čine zdravo društvo, što su nastojanja svih nas. Nagrađivana zagrebačka spisateljica u svojem novom romanu govori o problemima koje svakodnevno čitamo u rubrikama crne kronike i to kroz suprotstavljene stavove i veliki jaz između bogatih i siromašnih. Roman koji je inspiriran istinitim događajima na surov će način prikazati kako se društvo kroz cijeli život drugačije odnosi prema djeci različitih imovinskih stanja, ali sa snažnom porukom da ljude ne treba gledati kroz novac.
Pticama su najvažnija krila; čovjeku su najvažnije ambicije
Stjepan Tomaš: Dječak koji je volio ptice
Dječak koji je volio ptice novi je roman za djecu Stjepana Tomaša. Radnja se zbiva u selu Orlovac, nadomak Kopačkog rita u Baranji, a akteri su učenici sedmih i osmih razreda orlovačke osnovne škole. Ovaj dječji kriminalistički roman u sebi nosi važnu poruku, a to je važnost očuvanja flore i faune. U ovom romanu autor upozorava na problematiku istrebljivanja rijetkih ptica i ističe koliko je važno da mlade generacije koje odgajamo rastu s izraženom ekološkom svijesti.
Priča započinje posjetom učenika osmih razreda ornitološkom muzeju u Orlovcu u kojemu ih čuvar i preparator upoznaje s raskošnim svijetom ptica iz nedalekog Kopačkog rita, zasigurno najljepše močvare u Europi. Svojim je rukama obnovio staru kuću za muzej, ispunio je brojnim prepariranim pticama, jajima i ostalim detaljima kojima je mrtvi ptičji svijet čudesno oživio. O muzeju i njegovu graditelju i preparatoru učenik osmog razreda Ivo napisao je članak za školske novine. Pokazao ga je kasnije Blažu Đuraniću a ovaj ga je poveo u močvaru da je vidi uživo. Ivu je taj posjet silno oduševio, ali zabrinula ga je priča o hvatanju ptica pjevica, čak i onih zaštićenih, pa je odlučio osnovati, sa svojim prijateljima među kojima je i djevojčica Jadranka čiji je otac načelnik sela, udrugu za promatranje i zaštitu ptica.