Aljoša Bagola: „Život nas izuje kako bi nas potkovao, a potkova je simbol sreće.“

Zagrebački park Maksimir bio je domaćin još jednog Sensa wellbeing dana u sklopu kojeg se održala promocija knjige „Sreću, molim“ autora Aljoše Bagole.

Aljoša Bagola, slovenski kreativni direktor desetljeća te autor uspješnice „Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke“, u svojoj novoj knjizi istražuje pitanje nedostižne, odnosno teško dostižne sreće. Pritom utvrđuje kako naša sreća ustvari ne ovisi o tome koliko smo uspješni u oponašanju uspjeha drugih, već, prije svega, o hrabrosti i odlučnosti da se suočimo sa svojom tamnom stranom te ju na zdrav način uklopimo u svoju cjelovitost. Tako na lak način otkrivamo i ostvarujemo svoju jedinstvenost – svoju bit.

Govoreći o sreći Bagola smatra da je danas društveno nametnuto da moramo biti sretni i uvjetuju nam sreću s „kada“ i „ako“. „Bit ću sretan kada budem mogao ostvariti te i te ciljeve, bit ću sretan ako uspijem u tome i tome. Tako postajemo zarobljenici ideje da je sreća dokazivanje onoga što moramo postati, kao i jedina nagrada za to što jesmo“, rekao je Bagola.

Autor smatra da se najveća zabluda današnjice skriva iza misli da nas samo drugi mogu usrećiti. „Ljudi sva svoja očekivanja i nade stavljaju izvan okvira svog djelovanja i odriču se slobode. Još jedna zabluda jest da za sreću sve mora biti savršeno. No bol i patnja nisu nužno neprijatelji naše sreće. Bol je zasigurno najveći pokretač koji nas motivira da se promijenimo nabolje. Kako sam i napisao u knjizi, život nas izuje kako bi nas potkovao, a potkova je simbol sreće. Donosi nam izazove i prepreke kako bismo mogli rasti. I to je skriveni blagoslov sreće. Zato je važno prakticirati zahvalnost. Čak i ako je sve u tom trenutku objektivno loše, ako nešto ne možemo učiniti, sigurno ima još puno toga na čemu možemo biti zahvalni. Tako mijenjamo svoj način razmišljanja, što nam ulijeva vjeru i povjerenje u sebe i svijet pa počinjemo preuzimati odgovornosti i donositi odluke“, dodao je Bagola.

„Život je pust ako ga ne živimo kao pustolovinu i prazan je ako ga ne slavimo kao da je praznik. Kada naučimo te dvije stvari primjenjivati u svakodnevnom životu, onda smo bliži sreći, jer svi živimo pod pritiskom, tuđim nametnutim obrascima i zaboravljamo da je naša dužnost i nužnost ostvariti i pronaći vlastite talente“, rekao je Bagola.

„Ponekad je bol, a ne sreća, poruka života da mu je stalo do nas“, poručio je autor brojnoj publici i rekao kako danas svi tražimo dodatna uzbuđenja, neprestano težimo ka većim ciljevima i lovimo samo ono materijalno, ali da je to zapravo bijeg od nas samih prilikom kojeg sve što smo ostvarili glamuriziramo jer smo tek onda heroji u očima drugih.

O autoru i knjigama govorila je i glavna urednica magazina Sensa Izabela Vrtar. „Aljoša je kao javna ličnost progovorio o velikom problemu, o kojem se, iz nekog nepoznatog razloga, pogotovo muškarci, danas ne usude govoriti. Za muškarce se burnout često uspoređuje s neuspjehom i to je stigma koju treba ukloniti. Njegova knjiga o burnoutu se pojavila u vrijeme pandemije i bila je poput znaka svima da trebamo stati i analizirati sami sebe“, rekla je Vrtar.

Bagolina nova knjiga „Sreću, molim“ savršena je nadogradnja na njegov prvijenac. „Baš kako ističemo i u magazinu Sensa – moramo voditi život kakav vrijedi živjeti, a to nisu konstantna sreća i adrenalin koji moramo osjećati da bi se osjećali živima. Moramo se osjećati živima zato što smo živi i zato što živimo, a ne preživljavamo“, zaključila je Vrtar.

Budući da je Bagola dobitnik nagrade za kreativnog direktora desetljeća, njegova kreativnost je vidljiva i u njegovim knjigama, smatra Vrtar i dodaje da je njegov način pisanja rezonirao s puno više ljudi jer ne piše sa stručnog stajališta. S ovakvim pristupom veliki se broj ljudi može poistovjetiti s njim. I upravo je to jedan od važnih razloga uspjeha njegovih knjiga.

Bagola je poručio za kraj: „Poznavanje sreće počinje malim koracima. Ona nije stalan osjećaj jer nitko ne može biti sretan svake sekunde. Stanimo na trenutak i porazgovarajmo sami sa sobom.“

Photo: Matija Marcius