Uzeo sam knjigu u ruke i pomislio: 29? Je li netko već zauzeo 29?

Kulturno-umjetnička povijest, povijest općenito, ali i matematika, fizika ili naprosto – ulica, imaju tendenciju preuzimati svakojake motive pa ih pretvarati u svoje memove i trope, lijepe na njih nova značenja i smisle. Isto se događa i brojevima. Za brojeve mi je to posebno zanimljivo jer su sami po sebi totalno apstraktni, a ipak uklešu se u naše rituale i postanu veći od svojih apstraktnih numeričkih značenja.

Šest-pet – psovao je žandar Zijah Sokolović u seriji po motivima Ranka Marinkovića. Opasna su vremena, nije uputno psovati ni cara ni boga, pa žandar psuje “šest pet!”.

6-7 – jedan od stupidnih viralnih trendova oduzeo je ovu kombinaciju

42 – moj prvi zauzeti broj, odgovor na konačno pitanje.

8 – idealan broj, davno mi ga je zauzeo jedan roman o šahu koji sam pročitao još kao osnovnoškolac, šah je cijeli u osmicama.

3 – zna li tko zašto se u nas kaže “U tri pičke materine?” Zašto baš tri? Da nije to samo u katolika, zbog trojedinog boga? Trojedini, pazi tog broja!!

100 – godina samoće

7 – sedam brda i sedam gora iz prvih bajki, iza kojih je neka divna priča. Brijem da bi drugi pomislili na CR7, ali meni je sedam gora.

23 – broj Michael Jordana, iako mi ništa ne znači, ali sam ga se sad sjetio jer je i Andrijina knjiga o košarci.

451 – broj fareinhanta za zapaliti knjigu, što inače ne radim, ali sam ga se sad sjetio jer je i Andrijina knjiga – knjiga.

666, 404, 99 luftbalones, 69, 420, 11 iz Stranger Things, da ne nabrajam sve, ali ima mnogo brojeva kojima je pop-kultura nalijepila kontekst.

Pa mi je prva misao kad sam uhvatio Tužne činjenice u ruke bila: Je li tko zauzeo 29? Čini se da nije. Sjajno. Imati broj samo za sebe, zavidim Andriji Škari.

***

29 tužnih činjenica deklarativne su ideje protkane kroz tekst Andrijinog romana. Roman je to o Marinu, čiji će život polako ali sigurno krenuti prema tome da i sam postane tužna činjenica. Četiri temelja života, kako ih definira društvo (ali i npr: horoskop) Marinu će se početi urušavati. Posao, ljubav, zdravlje, i četvrti koji mlađi mogu zvati starost, a stariji: mladost, no – ono vrijeme kad više nisi što si bio a još nisi spreman postati ono što ćeš biti: sredovječan.

I tako, pratimo Marinov spori pad u nježno napisanom romanu. Kako nevolja krene gaziti Marina tako mu se opcije sužavaju i tenzija teksta raste. Prvo ga izda zdravlje, zatim gubi posao, nižu se mrakovi a sredovječna kriza spaja sve neugodnim lancima. Pripremam se za ultimativnu dramu, međutim, Andrija je previše empatičan da bi krenuo u tom smjeru. Andriji je do svojih likova stalo, i neće otići u krajnost. Ja sam, pak, ljubitelj krajnosti. Zanima me što se događa kad stvari odu preko crte.

Moj stav je: Nježnost i suosjećajnost su nužne osobine ljudi, ali pisci stvaraju u paralelnoj stvarnosti gdje si mogu dopustiti biti sadisti koji će zgaziti svoje likove do dna, pa da vidimo što će onda ispasti iz teksta.

Andrijin stav je: Budi dobar prema ljudima, čak i kad su izmišljeni.

***

29 tužnih činjenica je sjajan roman, utopljen duboko u svakodnevicu, realističan je i optimističan (toga treba!), no deklarativne tužne činjenice iz njega pravi aforistički ali životni tekstovi koje valja uokviriti i vješati nad stolom u blagovaonici. Ti su tekstovi sastavni dio priče, sjajno je vode i uokviruju; nose dozu humora i mudrosti, no izuzetni su i potpuno izvađeni iz konteksta.

***

Tužna činjenica broj 23: Ljudska bića su, unatoč svemu, i dalje sposobna osjećati, pa čak i pokazati empatiju. Kapitalizam im je često prepreka u želji da u skladu s njom i postupe.