RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Težak roman, baš težak. Ne u smislu da ga je teško čitati, jer nije, vrlo se brzo pročita jer ga jednostavno ne možete ostaviti sa strane sve dok ne dođete do kraja, već je težak jer postavlja teška pitanja, s kojima ćemo se, ja vjerujem, vrlo brzo i sami suočavati – iako je ova priča dakako distopijska.

Ovih se dana burno raspravlja, sve više i više, upravo o umjetnoj inteligenciji. Iskaču pitanja trebamo li je koristiti, gdje i kako, te gdje su granice njezine upotrebe, u kojoj mjeri može zapravo zamijeniti čovjeka, te u kojim je područjima uopće etično i moralno ustupiti AI mjesto koje bi trebao popunjavati čovjek. Je li AI bolji od čovjeka, može li izvršiti zadani zadatak bolje, učinkovitije, brže i kvalitetnije, i na koncu – što ćemo onda raditi mi jednoga dana kada postanemo suvišni?

Osobno, pobornik sam minimalnog korištenja tehnologije, i samo u slučajevima kada nemam drugog izbora, i već me pomalo iritiraju svi ti kućanski uređaji koji bi nešto trebali raditi umjesto nas – ja i dalje nemam robot usisavač, odbila sam u novu kuhinju ugraditi perilicu suđa, a tijesto i dalje mijesim sama, ručno. Možda sam luda, ali jednostavno ne želim biti pretrpana nečime što zuji, krči, drnda, i na kraju krajeva – pretrpava moj životni prostor.

A sad – što kada se to sve prenese na čovjekolike robote?

Već smo se susreli s ovim motivom u književnosti, i ja zaista volim takve priče, no vjerujem da me niti jedna nije ovako emotivno pogodila kao ova – što je dakako i bio cilj autorice, jer okosnica priče je emotivna veza čovjeka i robota, koji se žive i ponašaju (gotovo) kao pravi par u vezi.

Annie Bot je Maza, posebna vrsta robota koja bi čovjeku (muškarcu u ovom slučaju) trebala služiti kao partnerica u krevetu, njen dakle posao nije prvobitno da kuha, sprema, čisti, već da se brine da njemu život bude zabavan i ispunjen kada su njegove seksualne i emotivne potrebe u pitanju. Naravno, postoji žena-robot i za kućanstvo, ili za čuvanje djece, no njezin vlasnik je prvobitno htio zamijeniti svoju bivšu suprugu, pa je prva verzija Annie čak dosta i nalikovala na nju. Annie je vrsta robota koji uči, usavršava se, kognitivno napreduje – neka je vrsta prototipa, jedinstvena i unikatna, a njezin vlasnik nije samo njezin partner u vezi, već je također i neka vrsta mentora. No previše je komplicirano (čak i za nju kao robota) shvatiti njih dvoje kao par, kada je ona njegovo vlasništvo, te on odlučuje apsolutno o svemu, čak i tome hoće li njoj na redovnom servisu povećati grudi i skinuti nekoliko kilograma težine, bez obzira na to što se ona sviđa sama sebi.

Naizgled skladan život tog neobičnog para poremeti se kada im u posjet dođe njegov prijatelj, koji je malo previše fasciniran Annie…

Ovaj roman nas potiče da se pitamo hoće li roboti jednoga dana uistinu biti sposobni i za emocionalnu inteligenciju, te hoće li zaista moći osjećati kajanje, krivnju, ljubomoru, pa čak i ljubav? Voljela bih vjerovati da neće, jer u tom slučaju ljudi zaista postaju suvišni na ovoj planeti.

Ipak sam uživala u mašti ove autorice, no malu zamjerku imam u prikazu muško-ženskog odnosa koji se temelji na patrijarhatu, za kojeg se iskreno nadam da ćemo ipak jednom nekad u budućnosti nadvladati. Osobno, bilo bi mi draže da je okrenula moć u korist žene, pa da je robot muškog roda, jer je robot ženskog spola prekrasnog izgleda i savršena u krevetu već pomalo klišej.

Za kraj, sve preporuke, jer kao što vidite, o ovoj bi se knjizi moglo pisati, pričati i debatirati u nedogled…

 

Izvor: Ovisna o čitanju

x

Prijavite se na newsletter i ostvarite 10% popusta na prvu kupnju!

Pročitao/la sam i prihvaćam Opće uvjete poslovanja i Pravila privatnosti

Svojom prijavom dopuštam Mozaiku knjiga d.o.o. da obrađuju moje osobne podatke u svrhu obavještavanja o njihovim ponudama, do mog povlačenja suglasnosti.