RECENZIJA Maja Posejpal Gelemanović, Knjigoljupka

IZDAVAČ: MOZAIK KNJIGA

GODINA IZDANJA: 2024.

PRIJEVOD: Alica Bjeli Duduković

Radnja se vrti oko tragične sudbine dječaka Maxa Berga, koji je nestao bez traga. Njegov otac, Till Berkhoff, ne može se pomiriti s činjenicom da policija nije pronašla ni tijelo ni odgovore. Glavna sumnja pada na opsesivnog serijskog ubojicu i otmičara djece po imenu Guido Tramnitz, koji je već uhićen i smješten u strogo čuvanu psihijatrijsku ustanovu.

No, Guido Tramnitz odbija otkriti gdje se nalazi Max ili što mu se dogodilo. Vođen očajem i očinskom ljubavlju, Till Berkhoff odlučuje poduzeti nevjerojatno riskantan potez – dobrovoljno se prijavljuje kao “pacijent” u istoj psihijatrijskoj bolnici u kojoj se nalazi Guido, kako bi došao do istine. Međutim, ono što slijedi daleko je od očekivanog. Till ubrzo shvaća da ulazak u svijet opsesivnih i poremećenih umova može imati ozbiljne posljedice – ne samo za njegovu sigurnost, već i za njegov razum. Zatvoren među psihopatima i pod stalnim nadzorom sumnjivog medicinskog osoblja, Till se suočava s jezivim događajima koji brišu granicu između stvarnosti i iluzije. Nije siguran kome može vjerovati, a čitatelj je prisiljen zajedno s njim preispitivati sve što zna o radnji i likovima.

”Smrt. Mora da je takav osjećaj biti u njezinu zagrljaju. Nesnosno, neumoljivo i hladno. Ona proguta svako sjećanje na toplinu, ljubav i sigurnost, a svaki pokušaj bijega od nje osuđen je na neuspjeh.”

Glavna pokretačka sila priče je Tillova bezuvjetna ljubav prema sinu Maxu. Motiv roditeljske žrtve duboko je emotivan i razumljiv svakome tko je ikada osjetio brigu za voljenu osobu. Till je spreman žrtvovati vlastiti razum, slobodu i sigurnost kako bi saznao istinu o sudbini svog djeteta. Fitzek ovdje istražuje do koje granice čovjek može ići kad je vođen očajem i kako očaj može zamagliti granicu između racionalnog i iracionalnog.

Jedna od najintrigantnijih tema romana je prepoznavanje razlike između stvarnosti i halucinacije. Fitzek vješto manipulira čitateljem, pa je teško reći što je istina, a što proizvod Tillove psihe. Time se stvara osjećaj paranoje, jer se čitatelj, baš kao i Till, osjeća nesigurno u vezi s likovima i njihovim motivima. Sebastian Fitzek koristi svoj prepoznatljivi stil – kratka poglavlja, nagli prijelazi i završeci poglavlja koji ostavljaju čitatelja u šoku. Brzi tempo radnje i dinamični dijalozi čine knjigu napetom od početka do kraja. Atmosfera je klaustrofobična i mračna, a čitatelj se osjeća kao da je i sam zatvorenik. Opisi su dovoljno detaljni da potaknu osjećaj tjeskobe, ali bez nepotrebnog razvlačenja.

”Sve je u životu pitanje motivacije.”

“Zatvorenik” je triler koji vas uvlači u mračne dubine ljudskog uma. Priča nije za one slabog srca, jer tematika vezana uz otmicu djece, psihijatrijske ustanove i psihološko nasilje može biti uznemirujuća. Fitzek savršeno koristi strah od nepoznatog i osjećaj gubitka kontrole, a to se prenosi i na čitatelja.

Knjiga je prepuna napetosti, šokantnih obrata i emotivno teških trenutaka. Preporučuje se svima koji vole psihološke trilere poput djela Gillian Flynn (“Nestala”) ili Shari Lapene (“Par iz susjedstva”). Ako uživate u pričama koje vas tjeraju na preispitivanje stvarnosti, “Zatvorenik” je nezaobilazno štivo.

Do sljedeće recenzije,

pozdrav od vaše Knjigoljupke! 🙂

 

Izvor: Knjigoljupka

x

Prijavite se na newsletter i ostvarite 10% popusta na prvu kupnju!

Pročitao/la sam i prihvaćam Opće uvjete poslovanja i Pravila privatnosti

Svojom prijavom dopuštam Mozaiku knjiga d.o.o. da obrađuju moje osobne podatke u svrhu obavještavanja o njihovim ponudama, do mog povlačenja suglasnosti.