RECENZIJA Dijana Kovačević, Books & Sweets

Andrija Škare diplomirani je novinar iz Zagreba. Više od deset godina radio je kao novinar, scenarist i voditelj na Hrvatskoj televiziji. Kratke proze objavljuje redovito od 2003. godine, a njegovi radovi prisutni su u brojnim književnim časopisima u zemlji i regiji. Od samostalnih knjiga objavio je: S više mlijeka, molim, 2008., Život svijeta koji će doći. 2014., Slušaj me, 2016., Društvene igre, 2017., Dva prsta iznad gležnja, 2020., Novi dio grada, 2022.

 ”Tužna činjenica broj 5: U kafićima u mobitele bulji devedeset posto gostiju. I to ne samo onih koji su došli sami.”

Andrija Škare ruši sve moje predrasude prema domaćim autorima, a priznajem da ih imam. 29 tužnih činjenica preporučila mi je prijateljica, zapravo mi je preporučila i sve ostale njegove romane pa kad je ovaj objavljen, odlučila sam mu pružiti priliku i drago mi je da jesam. Vrlo realističan prikaz suvremenog muškarca koji je na svojevrsnoj životnoj prekretnici, neki to nazivaju i krizom srednjih godina, kad preispituješ sebe, svoj život i svoja postignuća. Marin je novinar specijaliziran za košarku, koji ostaje bez posla i bez životne partnerice, a u isto vrijeme se suočava s nečim što bi mogao biti ozbiljni zdravstveni problem. Marin je naš susjed, prijatelj, svi imamo nekog sličnog u okolini i zato nam se ova priča čini relativno bliskom. U svom raspadu sistema pokušava pronaći ravnotežu oslanjajući se na prijatelje i košarku. Komentiranjem košarkaških utakmica zaradi dovoljno za kruh i mlijeko, a očito i za pokoju rundu pivei gemišta u okolnoj birtiji.

”Tužna činjenica broj 6: Sve se više ljudi sve rjeđe uspiju na piću naći čak i s onima koje stvarno žele vidjeti. Svi rade po barem osam sati dnevno, poslije posla imaju privatne i obiteljske obveze, a poslije toga jednostavno su suviše umorni i, uostalom, sutradan opet ustaju u zoru. Optimisti za to krive lošu organizaciju vremena, realisti krive kapitalizam.”

Priča je ispričana na jedan vrlo zabavan način iako u sebi nosi momente tuge i zapitkivanja. Ono što čini ovaj roman posebnim su tužne činjenice koje se oslanjaju na stvarne statističke podatke, pomalo su ironične, pomalo zabavne, ali i tužne. Ostavit će vas u razmišljanju kao i sami kraj romana, koji ostavlja otvoreno pitanje čitatelju da sam donese zaključak. Roman je baš pitko napisan, čita se u jednom komadu i to ne samo zbog broja stranica nego i priče koja vas vrlo brzo uvlači među korice knjige i izaziva zanimanje za Marina. Nema suvišnih opisa, samo realne činjenice i one tužne.

 

Imala sam priliku sjediti na promociji ovog romana i mogu samo reći da je autor jednako simpatičan kao i dojam kakav ostavlja njegov roman. Dok je sama promocija bila jedna od dražih mi, na humorističan i vrlo opušten način mogli ste steći uvid u priču koja vas čeka, kao i kako je došlo do tužnih činjenica.

 

Izvor: Books & Sweets