Moja ocjena: 5/5
Priča nas vodi u Buenos Aires, u 19. stoljeće.
Sedamnaestogodišnja Inez Olivera pripadnica je argentinskog visokog društva, mlada djevojka koja naizgled ima sve što bi mogla poželjeti. No nedostaje joj upravo ono za čime najviše žudi – njezini roditelji, vječni putnici koji su je ostavili na skrb njezinoj teti, i koji joj nikada nisu ispunili želju da im se pridruži na njihovim putovanjima.
Kada dozna za njihovu tragičnu i iznenadnu smrt, u potrazi za odgovorima, Inez odluči otputovati u Kairo. No od samog početka ništa ne ide po planu. Njezin skrbnik je ne želi tamo, njegov asistent je prati na svakom koraku, a Inez ubrzo shvaća da se u priči o nestanku njezinih roditelja krije puno više nego što su joj dali naslutiti.
U svijetu punom tajni i opasnosti, Inez se mora osloniti na drevnu magiju kako bi doznala istinu…
Roman “Što rijeka krije” za mene je jedno od najvećih iznenađenja u ovoj godini. Jako, jako ugodno iznenađenje!
Iako me knjiga privlačila, odgađala sam čitanje iz dva razloga – zbog broja stranica i zato što sam očekivala da će biti previše opisa koji će me zamarati i usporavati čitanje. No vrlo brzo sam shvatila da je knjiga jako zanimljiva i da se brzo čita, a što se tiče opisa – predivni su i ima ih taman toliko da nas uvuku u priču, nikako previše.
Inez me kao lik oduševila, ponajviše svojom upornošću i hrabrošću. Unatoč brojnim preprekama, nije odustajala u potrazi za odgovorima, pa čak ni onda kada ju je njezina znatiželja odvela u opasnost. U nekim trenucima je bila previše naivna ali to je, s obzirom na njezine godine, potpuno očekivano.
Autorica je stvorila jednu doista predivnu priču, spoj povijesne fikcije, avanture i drevne egipatske magije, a dodatno me oduševila dozom romantike.
Kraj me ostavio u potpunom šoku, tolikom da sam se dva puta vraćala i čitala zadnju stranicu. Srećom, nastavak me čeka na polici i naravno da sad ne mogu dočekati da ga pročitam. Od mene imate veliku preporuku od srca!
“Tuga je bila poput čuvara sjećanja. Pokazivala mi je trenutke koje sam bila zaboravila, a ja sam bila zahvalna, iako sam u sebi osjećala prazninu. Nisam ih željela zaboraviti koliko god je prisjećanje bilo bolno.”
Izvor: P.S.I love books







