Zovite me Šakal

Priču vam pripovijeda mrtav čovjek. I vjerojatno vam laže.

Joža Mahovlić, zvani Šakal, bio je provalnik kojeg su novine još za života proglasile najvećim hrvatskim lopovom svih vremena. Harao je po Zagrebu, Ljubljani, Stuttgartu, Parizu i Zürichu. Bježao je iz zatvora, mijenjao imena i zanimanja kako drugi mijenjaju košulje, spavao u najskupljim hotelima, a umro je praznih džepova.

U ovoj knjizi svoj život pripovijeda s one strane groba, hladno, lukavo i bez trunke kajanja. A budući da je cijeli život bio prevarant, nad svakom stranicom lebdi pitanje koje se ne razrješava do kraja: koliko vam je istine ispričao, a koliko još jedne svoje legende?

Njegovu ispovijed zapisao je čovjek koji ga je najbolje poznavao — jer ga je desetljećima lovio. Branko Lazarević, umirovljeni kriminalist i bivši šef Ekipe za očevide Policijske uprave zagrebačke, Šakala je progonio, ispitivao, pratio i, pred kraj njegova života, povremeno uzdržavao. Kad je Šakal umro, na grobu mu je ostao samo kartonski križ koji se raspao nakon treće kiše. Pravi, drveni križ danas ondje stoji jer ga je platio policajac kojeg je njegov kriminalni um fascinirao desetljećima.

Zovite me Šakal nije samo knjiga o lopovu. To je dokument jednog vremena — kasne Jugoslavije, europskog podzemlja, dijaspore i tranzicijske Hrvatske — i priča o neobičnom savezništvu dvojice ljudi s dvije strane zakona: jednog koji je cijeli život bježao i drugog koji ga je cijeli život pokušavao razumjeti. Za čitatelje true crimea, dokumentarne proze i svakoga tko zna da najbolje priče priča onaj kome se ne smije vjerovati.