Žena s drugog kata

Bruna, mlada, ne pretjerano ambiciozna žena, zaljubi se u svojeg vršnjaka, pomorca Franu. Sretna veza kulminira brakom, a mladi par useljava se u zaseban kat kuće koju su uz velika odricanja podigli Franina majka i pokojni otac. Niti godinu dana kasnije Bruna je u zatvoru gdje služi višegodišnju kaznu zbog ubojstva svekrve…

Žena s drugog kata anatomija je jednog zločina u kojem se splitski pisac i novinar dohvatio one vrste tragedije u kojoj tzv. obični ljudi postaju akteri crne kronike. U potrazi za odgovorima Pavičić ulazi duboko pod kožu svog lika te istražuje okolnosti i sitne pomake koji vode do ubojstva. Pritom naracija ovoga mračnog, napetog psihološkog romana istodobno rasvjetljava ne samo to kako je zločin učinjen nego i zašto.

Pavičić kao ponajbolji kroničar, ali nimalo manje važno i kritičar hrvatske stvarnosti, u ovom se romanu osim individualnim sudbinama, bavi promjenama jednog tranzicijskog društva, prelamanju tih promjena preko mikrokozmosa obitelji, a idiličnim slikama Mediterana suprotstavlja slike okrutne sredine koja lako odbacuje i teško prašta.

„Ako je Zločin i kazna krimić, onda je to i ovaj roman. Samo što detekcije nema, i odlično znamo tko je ubojica. Ono što je bitno jest: zašto?… Pavičić piše o svijetu koji predobro i dubinski poznaje.“
Teofil Pančić, Globus

„Slojevitost ovog romana, atmosfera i pomna psihologizacija glavnog ženskog, ali i ostalih likova, čine Ženu s drugog kata doista odličnim romanom iz pera pisca koji je očito u svojoj najzrelijoj fazi uspješno pronašao recept kako istovremeno napisati intrigantan, napet i vrlo dubok roman.“
Jagna Pogačnik, Jutarnji list

„Pavičić ne podiže moralni indeks, ne distribuira veće ili manje količine krivnje… crta svoje figure, dopušta im da se razvijaju i rastu… Pavičić je našao pravi ton za roman koji na čitatelja ostavlja trajni dojam.“
Petra Lohrmann, Gute Literatur

O autoru:

Jurica Pavičić rođen je 1965. u Splitu gdje i danas živi. Diplomirao je povijest i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a od 1989. godine radi kao filmski i književni kritičar te kolumnist različitih novina. Dobitnik je najznačajnijih hrvatskih priznanja za novinarstvo i filmsku kritiku.

Kao književnik debitirao je 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa prema kojemu je snimljen film Svjedoci u režiji Vinka Brešana, koji je igrao u službenoj konkurenciji festivala u Berlinu te je dobio ekumensku nagradu. Za scenarij tog filma Pavičić je na festivalu u Puli nagrađen Velikom zlatnom arenom.

Uslijedili su romani Nedjeljni prijatelj, Minuta 88, Kuća njene majke, Crvenkapica, Žena s drugog kata, Crvena voda, Prometejev sin; zbirke priča Patrola na cesti, Brod u dvorištu te zbirka izabranih priča Skupljač zmija. Po priči Patrola na cesti snimljena je i kriminalistička miniserija u režiji Zvonimira Jurića. Roman Crvena voda dobio je nagrade Gjalski i Fric te pet prestižnih nagrada u Francuskoj. Kratke priče i romani prevedeni su mu na engleski, njemački, ruski, talijanski, bugarski, makedonski i francuski. Autor je i više publicističkih knjiga od kojih izdvajamo Knjigu o jugu.

Tri kuće, tri prijatelja prva je objavljena slikovnica Jurice Pavičića.