BURA – biblioteka koja daje vjetar u leđa domaćim piscima
Platonovo platno
Što je slikar kad ne uspijeva slikati? Muka koju prolazi zaljubljeni slikar Platon dok bezuspješno pokušava naslikati portret voljene žene nije samo identitetska i ono što ga ne proganja nije tek sumnja u vlastite sposobnosti, već i – više od svega – ljubav, strast, luda zaljubljenost.
Njegov turbulentni, skoro demonski odnos s udanom ženom i majkom djevojčice ometa pokušaj da je naslika, da je zadrži, kako u stvarnosti tako i na platnu. Ne može reducirati boje, sumnja u sve što zna o slikarstvu, ona mu izmiče i bježi, a čak ni njezin razvod neće stvari pomaknuti u željenom smjeru…
Tomislav Šovagović napisao je sjajan roman u jednoj jedinoj rečenici! Ta furiozna rečenica prepuna ljubavi, ljubomore, strasti i depresije razbijena je haiku minijaturama, a već nakon prvih nekoliko stranica čitatelj će se zateći kako misli i diše u ritmu koji je pisac zadao i s užitkom se prepustiti njegovom majstorskom vodstvu.
U biblioteci Bura predstavljamo vam najbolje domaće autore: već etablirane i svima poznate hrvatske pisce, ali i nove glasove domaće književnosti.
Potražite natpis BURA i uzburkani znakić na hrptu knjige – to je garancija da su pred vama uzbudljivi svjetovi kakve dosad niste mogli ni sanjati.
Bura je vjetar koji osvježava i čisti atmosferu, vjetar koji donosi promjenu. Ako im samo dopustite, knjige iz biblioteke Bura pomoći će vam da svijet vidite novim očima i osjetite silnu snagu književnosti.
Šovagovića volim od Rudnika čvaraka pa čitam sve što piše. Platonovo platno je drugačije od onoga što smo navikli čitati od ovog odličnog autora. Malo zbunjuje u početku jer rečenici nema kraja ali brzo se naviknete i zapravo vas natjera da ne prestajete čitati. Ljubavna priča, obojana slikarskim bojama, napisana u jednoj rečenici. Valjda ljubavni život tako u konačnici i izgleda kao jedna jedina rečenica. Bravo za autora. Svakako pročitati.
Sjajno putovanje kroz svijet unutarnjih emotivnih sukoba i nadahnuća u kojima pronalazeći ljubav nadilazimo svakodnevicu i njezine prividne suprotnosti. Frenetični tempo jedne rečenice jedini je način na koji je autor mogao čitatelja emotivno pripremiti (i probuditi mu čula) za ovo uzbudljivo, gotovo filmsko putovanje.