Neispričane priče

Rajko Grlić u svojim Neispričanim pričama na jedinstven način spaja život i film, pišući autobiografsku prozu u kojoj se oko filmskih pojmova isprepliću ključni životni događaji, biografski fragmenti, sjećanja, anegdote, uspomene, priče iz režijske bilježnice i evidencija o prijelomnim sudbinskim putovanjima jedne obitelji koju su društveni, politički i ratni prevrati nosili s jednog kraja svijeta na drugi.

Koristeći nazivlje filmske terminologije za naslove poglavlja, Rajko Grlić povezuje te pojmove s odgovarajućim situacijama iz različitih razdoblja svoga života i povijesti svoje obitelji, pronalazeći u nepredvidivoj dramaturgiji života dodirne točke s leksikom, poetikom i zakonitostima filma.

Neispričane priče puno su više od klasične autobiografije – u njima je dokument jednog vremena, mnogih pojedinačnih i kolektivnih sudbina, ali i pisani trag jedne redateljske karijere u kojoj je, pored svih snimljenih i nagrađenih filmova, ostalo puno nesnimljenih filmskih priča koje su ovdje oživjele kao pripovijetke.

Ova knjiga vrijedna je na mnogo razina: i kao sjajna proza koja se čita kao napeta fikcija bez obzira na autentičnu faktografiju, i kao autobiografija čovjeka koji je itekako zadužio hrvatsku kulturu, i kao dokument vremena nekoliko generacija koje nas se tiču, i kao filmski leksikon koji sugerira da prave filmske i prozne priče ne treba tražiti dalje od života samog.