Ljeto kad je mama imala zelene oči

Po savjetu svojeg terapeuta, slavni slikar Aleksy piše knjigu o davnom ljetu koje je proveo sa svojom majkom u Francuskoj. Njegov je tinejdžerski san bio otići u Amsterdam, a unatoč iskonskoj mržnji prema majci, ipak je pristao na neobičan putni aranžman. Boravak na selu, makar ono bilo i francusko, Aleksyju je predstavljao pravi izazov, a njegovi psihički problemi u idiličnoj su ga prirodi gotovo doveli do samouništenja. Ipak, nakon razgovora s majkom u polju suncokreta, on doživljava svojevrsnu katarzu, a tjedni koji slijede zauvijek će promijeniti njegov život.

Ljeto kad je mama imala zelene oči Tatiane Ţîbuleac izniman je roman, britak i fascinantan, melankoličan i upečatljiv te zasluženi dobitnik više književnih nagrada.

„Uistinu posebno djelo, jedinstveni stil i ritam vode vas od prve do posljednje rečenice. Čak i ako ne znate odakle je istrgnuta, stranicu koju je napisala Tatiana Ţîbuleac zasigurno ćete prepoznati.“ – Revista Cultura

„Autentično otkriće, britka snaga nezadržive ljepote.“ – Le Monde

„Najupečatljiviji prvijenac suvremene europske književnosti.“ – Qué Leer

O autorici:

Tatiana Ţîbuleac vodeći je spisateljski glas suvremene moldavske književnosti, a premda već petnaestak godina živi u Parizu, jedini jezik na kojem stvara je rumunjski. Ljeto kad je mama imala zelene oči njezin je prvi roman, iz kojega se može iščitati koliko je istočnim Europljanima teško suočavanje s traumama. Živ, poetičan, sjetan i ironičan, ovaj je roman u prvoj godini doživio sedam izdanja na rumunjskom, potom je preveden na brojne jezike, a prema njemu je nastala i kazališna predstava.

Tatiana Țîbuleac rođena je 1978. u Kišinjevu i ima moldavsko-rumunjsko državljanstvo. Studirala je novinarstvo i komunikologiju na Moldavskom državnom sveučilištu. Pozornost javnosti privukla je 1995. nizom kolumni „Istinite priče“ („Povești adevărate“) u dnevnim novinama Flux. Godine 1999. počela je raditi za moldavsku televizijsku postaju PRO TV Chișinău kao izvjestiteljica, urednica i voditeljica vijesti, a također je radila u Moldaviji za UNICEF. Od 2008. živi u Parizu.

Objavila je zbirku kratkih priča o migracijama pod naslovom Moderne basne (Fabule Moderne, 2014.), roman Ljeto kad je mama imala zelene oči (Vara în care mama a avut ochii verzi, 2017.), za koji je primila nagradu Saveza književnika Moldavije, nagradu književnog časopisa Observator Cultural u Bukureštu i nagradu Observator Lyceum na festivalu FILIT u Iașiju, te Vrt od stakla (Grădina de sticlă, 2018.) koji je dobio Nagradu Europske unije za književnost.