Leda

Ja nisam Teresa Milford.

Djevojka koja neumorno u glavi ponavlja tu rečenicu budi se u bolničkom krevetu – nepokretna, nijema, bez ijedne uspomene. Ipak, u dubini uma sigurna je u jedno: ime koje joj svi uporno ponavljaju nije njezino.
Dok se tijelo oporavlja, um joj se sve dublje spušta u ponor. Noćima je progone slike – vrisci iz mraka, krvava ruka, nečije lice izobličeno strahom. Njezino lice?

Kažu joj da je imala nesreću – ne izgleda joj tako.
Kažu da je bila sretna – ne vidi razlog tome.
Kažu da je voljena – ne osjeća se tako.

Kad je nakon mjeseci rehabilitacije puštaju kući, dočekuje je muškarac koji se predstavlja kao njezin zaručnik. U njegovim očima skriva se tuga… ili laž? Iza svake riječi škripi tišina. Ispod svakog osmijeha vreba sjena.
Dok pokušava rekonstruirati svoj identitet i vratiti izgubljeno ja, dati sebi svrhu i novi posao, suočava se s mračnim slojevima vlastite psihe – gdje se granice između sjećanja i snova brišu, a istina možda nikad nije bila ono što se činila…