Knjiga o čaju

„Čaj je započeo kao lijek, a razvio se u napitak“,  uvodne su riječi Knjige o čaju japanskog autora Okakure Kakuzōa, napisane na engleskom jeziku 1906. godine kako bi zapadnim čitateljima približilo japansku tradiciju i istočnu misao.

Knjiga je svojevrsni esej koji slavi sekularnu umjetnost japanske čajne ceremonije, ali i njezinu povezanost sa zen-budizmom i taoizmom. Govori o kulturnom životu, estetici i filozofiji, naglašavajući kako je „teizam“, pojam koji je skovao sam Kakuzō, Japance podučio mnogo čemu, ali prije svega jednostavnosti, koja se očituje posvuda u japanskoj umjetnosti i arhitekturi. Osvrćući se na razvoj japanske čajne ceremonije, Kakuzō tvrdi kako je teizam sam po sebi jedan od dubokih univerzalnih lijekova zahvaljujući kojem dvije strane mogu sjesti zajedno. Iako se Zapad podsmjehivao istočnjačkoj religiji i moralu, istočnjačke čajne ceremonije iznimno je poštovao.

Knjiga se danas smatra jednim od najpoznatijih eseja o japanskoj estetici i filozofiji života.

S novim uvodom, ovo je iznimno elegantno izdanje klasičnog djela u tradicionalnom kineskom uvezu. Vrijeme za čaj!

(…) na svijetu postoje tri stvari koje zavrjeđuju najveći prijezir: kvarenje dobre mladeži neiskrenim obrazovanjem, ponižavanje lijepih umjetnosti vulgarnim divljenjem, i posvemašnje rasipanje dobrog čaja nestručnim postupanjem.

O autoru:

Japanski učenjak koji je pridonio razvoju umjetnosti u Japanu, Okakura Kakuzō (14. veljače 1863. – 2. rujna 1913.) danas je najpoznatiji kao autor Knjige o čaju. Engleski jezik naučio je za vrijeme pohađanja misionarske škole kao tinejdžer, a 1887. osnovao je Tokijsku školu likovnih umjetnosti te postao njezin ravnatelj. Putovao je diljem Azije, Europe i Sjeverne Amerike te je promicao azijsku kulturu na Zapadu, posebice umjetnost i književnost. Bio je jedan od najranijih sljedbenika panazijatizma, ideologije koja je zagovarala političko i ekonomsko jedinstvo i suradnju azijskih naroda. Okakura je također sudjelovao u moderniziranju japanske estetike tijekom razdoblja Meiji (tzv. prosvjetiteljsko razdoblje, 1868. – 1912.