Kako ostati u braku

Kako ostati u braku, autora Harrisona Scotta Keya, dobitnika Thurber Prize for American Humor, donosi potresnu, britkim humorom prožetu i duhovno duboku priču o putovanju kroz pakao preljuba i bračnog brodoloma sve do zapanjujućeg i neočekivanog obrata.

Jednoga prekrasnog jesenskog dana Harrison otkriva da ga njegova supruga – draga, duhovita i brižna majka njihovih triju kćeri, žena koja je „gotovo svaku nedjelju svog života provela u crkvi“ – vara s obiteljskim prijateljem. To otkriće pokreće niz istodobno urnebesnih i srceparajućih događaja.

Što učiniti? Izbaciti je iz kuće? Spaliti joj svu odjeću u dvorištu? Do smrti pretući tog čovjeka vrtlarskim alatom? Ili zamoliti Boga za pomoć da je ponovno osvoji?

Naoružan jedino smislom za humor i žeđu za istinom, Harrison kreće na mučno putovanje u vlastitu prošlost, tražeći odgovore na pitanja vjernosti i opraštanja. Kroz niz apsurdnih, sve šokantnijih priznanja i izdaja, suočava se s vlastitim propustima u ljubavi prema supruzi, odlučuje se boriti za svoju obitelj i u nevjerojatnom raspletu, naposljetku otkriva da ljubav nije šala.

Kad mi je supruga to priopćila, zadivio sam se njezinom urođenom minimalizmu. Njezine riječi su bile tako jednostavne, tako elegantne, kao da su napisane za glumački par i izgovorene tiho, suzdržanim nastupom.
„Želim razvod.“
„Zašto?“
„Zaljubljena sam u nekoga drugoga.“
Želio sam istinu, ali ono, ne tu istinu. Želio sam ljubazniju istinu, istinu od koje bih mogao nešto napraviti, ili barem uljudnu laž. Laž bi bila dobra. Možda bi mi bilo draže čuti, „Mislim da više ne želim biti u braku“.

Ili, „Ovo ne funkcionira“. Ili, „Promijenila sam se“. Ili, „Promijenio si se“.

To bih mogao podnijeti. Mogao bih to riješiti.
Ali, „Zaljubljena sam u nekoga drugoga“?
Prilično sam siguran da sam se umalo onesvijestio. Možda sam nehotice zastenjao. Lauren se jedno moralo priznati. Nije pokazivala osjećaje ni često ni vješto, ali kad bi to učinila, bacila bi bombu. Ako je bila zaljubljena u nekoga drugoga, to je značilo da mene odavno ne voli, da je davno odlutala, da se davno skinula pred nekim novim.
Što sad? Da odem nekamo i pomolim se? Da naoštrim mačetu? Da navučem kostrijet? Da prinesem žrtvu? Što bi Abraham učinio? On bi se sigurno znao tući. Što je s Isusom? Bi li on ponudio Lauren da joj opere noge? Bi li bacio kletvu na drveće pred kućom da nikad više ne urodi plodom? Napravio sam ono što uvijek radim. Otvorio sam novi dokument.
Napisao sam: „Priča o čovjeku koji saznaje da ga žena vara.”