Djeca ponoći

Djeca ponoći jedno je od najvažnijih djela svjetske književnosti druge polovice 20. stoljeća; roman koji spaja osobnu sudbinu s kolektivnom historijom, povijest s mitom, stvarno s nadnaravnim.

Rođen u ponoć, 15. kolovoza 1947., točno u trenutku kada je Indija stekla neovisnost, Saleem Sinai odmalena je svjestan svoje povijesne važnosti i uloge. No ta slučajnost rođenja donosi posljedice na koje Saleem nije bio spreman: telepatske moći koje ga povezuju s tisuću ostale „djece ponoći” – sve rođene u prvom satu indijske neovisnosti – te neobičan njuh koji mu omogućuje da nanjuši opasnost koju drugi ne mogu primijetiti. Njegov život postaje ogledalo same Indije, zemlje u kojoj se kaos, raskoš i bol neprestano prepleću, a njihove isprepletene sudbine stvaraju jedinstvenu alegoriju o Indiji i njezinim previranjima.

Rushdie ispisuje epsku priču koja je istodobno intimna i grandiozna; ispunjena humorom, boli i fantazijom. Djeca ponoći nisu samo povijesni prikaz, već i uzbudljiva, nadrealna pustolovina koja će vas očarati od prve stranice.

O autoru:

Salman Rushdie (1947.) britansko-indijski pisac i esejist, jedan je od najvažnijih autora 20. stoljeća. Njegova djela obilježava spoj realizma i mita te povijesti i fantazije. Svjetsku slavu stekao je romanom Djeca ponoći (Midnight’s Children, 1981.), koji je osvojio Bookerovu nagradu i proglašen je najboljim dobitnikom Bookera u 25, te ponovno, nakon 40 godina postojanja nagrade.

Godine 1988. objavio je roman Sotonski stihovi (The Satanic Verses), što je izazvalo veliki politički i vjerski spor te dovelo do izdavanja fetve iranskog ajatolaha Homeinija, zbog čega je godinama živio pod zaštitom policije. Rushdie je autor brojnih romana, eseja i memoara, među kojima se ističu The Moor’s Last Sigh, Shalimar the Clown, Joseph Anton i Victory City. Njegova proza istražuje identitet, migracije i moć priče, a smatra se jednim od ključnih glasova postkolonijalne književnosti