Čuvari tajne i baba Oka

Troje prijatelja, Zagrepčani Joža, Una i Pip, koji su u prvom romanu serijala postali Čuvari tajne, ovaj put doživljavaju svoju najstrašniju pustolovinu. U Lici, u selu Vučin Dol, sama u svojoj kući živi Oka, sestra Pipove prabake. Dječak ju nije često posjećivao, a nije to baš ni želio jer mu je starica bila čudna i zastrašujuća.

Kada se Oka razboli i završi u bolnici, Pipova teta i njihova učiteljica glazbe Loredana, spletom obiteljskih okolnosti mora otputovati u Liku da starici u bolnicu donese potrepštine. Pip nagovori svoje prijatelje da pođu i oni.

Una i Joža misle da je Pipov strah djetinjast, no u gotovo napuštenom udaljenom selu, zametenom snijegom, gdje se čuje zavijanje vukova s Velebita, uvjere se da to baš i nije tako. Kuća očito skriva neke tajne, a tajne imaju i neobični posjetitelji koje, naizgled, zanima samo Okino zdravstveno stanje.

Kada usred noći na tavanu iznad svojih glava začuju korake krupnog muškarca, za Čuvare tajne i Loredanu počinje nova pustolovina…

O autoru:

Hrvoje Kovačević rodio se 1966. godine u Požegi. Tijekom srednjoškolskih dana bavio se stripom, amaterskim i animiranim filmom. Godine 1985. u Zagreb dolazi studirati arhitekturu, crta karikature, šalje ih na međunarodne festivale i nudi redakcijama svih tiskovina za koje je čuo. Nakon što je diplomirao, bavio se marketingom. 1. siječnja 2002. postao je profesionalni pisac.

Iako je još tijekom studentskih dana napisao dvije burleske koje je neuspješno nudio uglavnom zagrebačkim kazalištima, početak njegova pisanja vezan je uz pojavu književnog časopisa Plima 1993. godine. Godinu dana kasnije počinje pisati priče za djecu koje objavljuje u Modroj lasti, a 1996. objavljuje Tajnu ribljeg oka, prvi roman koji je danas u školskoj lektiri, uz još četiri druge knjige, te prvi u nizu od šesnaest knjiga koje u naslovu imaju riječ tajna. Za roman Tajna crne kutije dobio je nagradu „Grigor Vitez“.

Većina njegovih objavljenih knjiga namijenjena je djeci. Uz to, objavio je sedamdesetak priča u periodici, piše drame (za dramu Studen sudnjeg dana dobio je 3. nagradu „Marin Držić“, a za dramu Profesionalna deformacija nagradu SFERA) i scenarije, surađuje s radijem (izvedeno mu je dvadesetak radiodrama) i televizijom. Danas živi u Stubičkim Toplicama. Oženjen je i ima dvoje djece.