Abigél

Zadnje su godine Drugoga svjetskog rata, a petnaestogodišnju Ginu Vitay otac iznenada iz udobnosti njihova budimpeštanskog doma i raskoši glavnoga grada šalje u mađarsku provinciju, u strogi internat pun namrgođenih lica. Ljutita na oca generala, tvrdoglava Gina teško sklapa prijateljstva i odbija se prilagoditi krutim pravilima škole. Jedina joj je želja pobjeći, no rat se sve više osjeća i unutar zidova internata, a pravi razlog njezina dolaska mnogo je ozbiljniji nego što joj se u početku činilo. Dok pokušava otkriti komu može vjerovati, Gina neočekivanu pomoć dobiva od tajanstvene osobe. Prema školskoj legendi, kip djevojke Abigél, koji se nalazi u vrtu, pomoći će svakome tko ga za to zamoli.

Roman Abigél, omiljeni klasik mađarske književnosti, i danas je jednako dirljiv i relevantan kao i u vrijeme kada je prvi put objavljen. Smještajući emotivnu priču o odrastanju u povijesni kontekst Drugoga svjetskog rata, Magda Szabó istražuje teme prijateljstva, žrtvovanja, morala, bunta, hrabrosti i junačkog čina koji ne mora uvijek biti otvoren i javan.

„Od svih romana Magde Szabó Abigél zaslužuje najšire čitateljstvo. Ovo je sjajno napisana pustolovna priča.“ – Tibor Fischer, književnik

„Autorica vješto stvara napetost, često služeći se profinjenim, izražajnim pripovjednim stilom… ovo je roman razorne moći.“ – Mika Ross-Southall, Spectator

„Ovaj zarazni roman o odrastanju… zabavan je i užitak ga je čitati. Gina Vitay, tvrdoglava i razmažena glavna junakinja, podsjeća na Emmu Jane Austen.“ – Publishers Weekly

„Napeta, intimistička pripovijest sjajno opisuje mladenačku nedužnost uhvaćenu u smrtonosnu klopku… Čarobnjakinja Magda Szabó na trenutak razotkriva vrijeme, povijest i ljudsko ludilo promatrane bistrim dječjim pogledom.“ – Anna Mundow, The Wall Street Journal

O autorici:

Magda Szabó (1917. – 2007.) jedna je od najvažnijih mađarskih književnica 20. stoljeća. Rođena je u protestantskoj obitelji u Debrecenu, gdje je i završila studij mađarskoga i latinskog jezika. U svijet književnosti ušla je 1947. s pjesničkom zbirkom Bárány, od 1949. do 1956. iz političkih joj je razloga bilo zabranjeno objavljivati te je u tom razdoblju poučavala u osnovnoj školi. Tih je godina napisala i prvi roman Freska, koji je objavljen 1958. godine te je postigao velik uspjeh među čitateljima. Poznati su joj i romani Az őz, Trenutak, Izina balada i Ulica Katalin. No njezino je najpoznatije djelo roman Abigél (1970.), koji je postao klasik mađarske književnosti za mlade, a po njemu je 1978. snimljena i televizijska serija. Osim poezije i romana, pisala je i knjige za djecu, drame i eseje, a njezina su djela objavljena u četrdesetak zemalja. U djelima istražuje teme sjećanja i identiteta, odnose unutar obitelji, složenost svakodnevnog života i društvene promjene. Osvojila je brojne nagrade, uključujući Kossuthovu nagradu, a 2003. i francusku književnu nagradu Prix Fémina za roman Vrata.