Kako izgleda hrabrost u moru?

Zagrebačka knjižnica Ante Starčevića okupila je sve ljubitelje mora, rakova i hobotnica. Ondje je održana promocija slikovnice „Krakograd“ autorice Antonije Ćosić i ilustratora Vibora Juhasa. Ova topla i poučna morska priča o hrabrosti, različitosti i prihvaćanju savršena je za sve male čitatelje. Za tihe i glasne, plašljive i odvažne.

Autorica Antonia Ćosić otkrila je brojnoj publici da je na slikovnici radila dvije do tri godine. Ideja je nastala nakon godina volontiranja na odjelu za onkologiju i hematologiju. „Kroz pet godina volontiranja na odjelu za onkologiju i hematologiju izvodili smo terapeutske priče kroz male predstave prilagođene hospitaliziranoj djeci, pa je pisanje takvih priča postalo naša svakodnevica“, dodala je autorica.

Nakon diplome iz psihologije i godina volontiranja, Antonia je u svoju prvu slikovnicu unijela višegodišnje znanje i iskustvo. „Ljepota terapeutskog pripovijedanja jest u tome da se može uzeti jedna situacija kao temelj, a kad se napiše terapeutska priča, mnogi u njoj mogu pronaći poruku. Dijete koje ima osam godina i muca može se prepoznati. Dijete koje ima pet godina i anksiozno je može imati korist. Dijete koje ima tri godine, ali se ne želi družiti s drugom djecom i uvijek se povuče u neki kut, također može profitirati od ove priče“, objašnjava Ćosić.

Iako je prvotna ideja bila objaviti jednu od već napisanih priča, u tom se razdoblju Antoniji događala privatna situacija zbog koje je napisala terapeutsku priču samoj sebi. „Odlučila sam svoju situaciju prebaciti u imaginarni svijet, u cjelovitu metaforu, i tako je nastao ‘Krakograd’“, otkriva Antonia.

Nagrađivani ilustrator Vibor Juhas otkrio je kako je lik Barice bio prvi koji je ilustrirao. Dodao je: „Ovo mi je jedna od najdražih, ali i najlakših slikovnica za ilustriranje, jer je tekst koji sam dobio za inspiraciju odmah u meni probudio val kreativnosti. Osim likova, i sve situacije iz slikovnice veoma su detaljno opisane pa su se ideje samo prelijevale iz glave na papir“, rekao je Juhas.

U slikovnici mogu uživati i djeca koja nemaju nikakve izazove pred sobom. Jednostavno će uživati u zgodnoj priči i lijepim ilustracijama Vibora Juhasa. U njima je uživala i profesorica hrvatskog jezika Danijela Miklec, koju je, osim ilustracija, očarao i sam tekst. „Ova slikovnica idealna je za djecu mlađe dobi. Jezik kojim je pisana bogat je i primijetit ćete puno poigravanja jezikom, što je dokaz velike vještine i talenta za pisanje. Osim toga, ono što je uvijek važno kod svake priče, bila ona terapeutska ili ne, jest da mora biti zabavna. A ova svakako jest. Roko i Barica su simpatični, vrckavi i veseli, a ilustracije Vibora Juhasa savršeno zaokružuju priču“, rekla je Miklec.

Za kraj, Antonia je otkrila što želi da svaki čitatelj ponese sa sobom nakon čitanja. „U redu je biti malen, tih, preplašen, različit. I to ne znači da si slab, upravo suprotno. Prihvaćanje sebe i drugih, prijateljstvo i hrabrost nisu velike riječi koje imaju samo odrasli, nego svakodnevne mogućnosti u malim djelima. Ponekad susretnemo nekoga tko ‘nije poput nas’, ali nas baš zato može potpuno razumjeti i biti uz nas. Nekad je dovoljna pobjeda reći nekome ‘ne’ i stati iza svojih riječi. I najvažnije, pričanje priča, slušanje i dijeljenje pomaže“, zaključila je Ćosić.

Foto: Mislav Udovičić