Atmosfera u atelijeru Jasmine Kosanović bila je upravo onakva kakva i priliči novoj slikovnici – toplija od šalice svježe skuhanog čaja i ispunjena smijehom. Razgovor o nastanku ove šumske dogodovštine uobličio je trojac koji stoji iza i ispred njezinih stranica, pri čemu je moderator Marko Hadjur otvorio susret naglasivši sjajnu energiju tima: “Ovo nije njihova prva suradnja, ali ima nešto posebno u kemiji ovog trojca – kad spojite Inesin tekst, Jasminin kist i Marijino uredničko oko, dobijete slikovnicu koja osvaja na prvu.”

Sama ideja za priču rodila se daleko od naše šume, a autorica Ines Marciuš Kruljac otkrila je neobičan izvor inspiracije: “Ideja je rođena još prije pet godina u Japanu kad sam u digitalnom muzeju vidjela te drevne preteče manga crteža sa žabom i zecom za šankom – priča je dugo čekala, dok me ove godine konačno nije uhvatila muza da je završim.”
Proces prenošenja te vizije na papir bio je sve samo ne običan, pa se Ines kroz smijeh prisjetila i sitnih kreatvnih “iskrenja” tijekom izrade: “Nije uvijek sve po tekstu – ja napišem u rimi da je pauk šaren, pa dobijem crnog pauka od Jasmine, i onda moram u hodu mijenjati stihove u lekturi! Ali baš u toj spontanosti leži čar naše suradnje.”


Da su i tehnike stvaranja pratile tematiku slikovnice, potvrdila je sama ilustratorica Jasmina Kosanović, otkrivši svoju posebnu recepturu: “Ovaj put sam vodene boje poslala na pauzu – ilustracije sam doslovno slikala čajem! Borovnica za plavu, malina za crvenu i menta za zelenu, pa slikovnica ne samo da izgleda nego i miriše na čajanku.” Osim posebnih boja, čitatelje će razveseliti i poznata lica na stranicama, za koja Jasmina kaže: “Bilo mi je predivno vratiti se Liscu i Sovi. Oni su naš starosjedilački tim i divno ih je vidjeti kako ponovno oživljavaju u novom šumskom okruženju.”

Kao urednica, Marija Morić istaknula je da je knjiga promišljeno oblikovana kako bi bila što bliža djeci: “Odluka o manjem, kompaktnijem formatu bila je namjerna – htjeli smo da slikovnica ne bude samo priča za laku noć koju čitaju roditelji, nego praktična knjiga koju mlađi školarci i sami s lakoćom mogu nositi i čitati.” No, osim formata, ključna je i sama poruka koju ova šumska čajanka šalje, što je Marija zaokružila riječima: “Ono što me najviše oduševljava kod ‘Kod žabe na čaju’ jest to što je na površini izuzetno zabavna i pitka priča u rimi, a u dubini nosi predivnu poruku o zajedništvu, rješavanju sukoba i prihvaćanju.” Na to se nadovezao i Marko, zaključivši zašto će se ovoj priči svi rado vraćati: “Predivno je vidjeti kako slikovnica kroz jednostavan motiv okupljanja na čaju zapravo progovara o vrlo važnoj i modernoj temi – otuđenosti i potrebi da usporimo i ponovno porazgovaramo jedni s drugima.”

Foto: Mislav Udovičić






