Vesela Slikuharica spaja maštu i zbilju

Omiljeni autorski dvojac Ines Marciuš Kruljac i Jasminu Kosanović s Ivanom Bilić povezala je ljubav prema stvaranju (bilo da crtaju, kreiraju lutke, kuhaju ili pišu) i uvjerenje da se najljepše uspomene rađaju tamo gdje se zajedno smije, mijesi i mašta. Ova je Slikuharica njihov poziv na igru, druženje i zajedničko kuhanje koje povezuje generacije. Svaki je recept prilika za druženje, maštanje i stvaranje nezaboravnih uspomena. Uz jednostavne upute, pjesmice i pregršt kreativnosti, kuhinja postaje mjesto igre, a kuhanje važna vještina koja se prenosi s ljubavlju.

Razgovarali smo s Ines, Jasminom i Ivanom o tome kako je nastala ova inovativna Slikuharica, koji su im recepti najdraži te zašto vjeruju da kuhanje može biti umjetnost i igra za sve generacije. U nastavku otkrijte što su nam otkrile! 🙂

1.      Kako je Slikuharica nastala – od inicijalne ideje do gotove knjige?  

Ines: Prva slikovnica koju smo Jasmina i ja zajedno izdale (O Liscu koji je ukrao Mjesec) izašla je upravo u godini kada je COVID zauzeo sve prostore. Za nekoga tko se bavi marketingom, pomisao da ne možemo približiti čitateljima našu prvu slikovnicu bila je nepodnošljiva. Ivanu sam upoznala kada sam se pridružila kreativnom timu Festivala zaboravljenih priča i narodnih predaja Perunfest te sam uskoro otkrila da je multitalentirana i da vodi svoj blog na kojem su i recepti. Te sam je godine zamolila da napravi recepte za svaki advent povezan s Liscom i koristila sam ih u objavama na društvenim mrežama. Od tada je prošlo nekoliko godina, a ideja mi se potpuno iskristalizirala tijekom prošlogodišnjeg boravka u Londonu, dok sam obilazila knjižare.

2.      Kada biste Slikuharicu opisale kao jelo – koje bi to jelo bilo i zašto?

Ines: Čokoladni puding od gljiva! Uz njega smo prvi puta zajedno sjele (i pojele ga), zajedno s našom urednicom Marijom Morić! I začarobirale se međusobno!

Jasmina: Uf, kokice – iskričavo, zabavno i neopterećujuće, nešto što može svatko, a uz to pruža puno zabave.

Ivana: To bi sigurno bila jedna velika, šarena rođendanska torta, s puno kremastih slojeva i iznenađenjem u sredini.

3.      Kako ste uskladile riječi i slike – je li prvo došla priča, recept ili crtež?

Ines: Kad smo dogovorile da će recepti pratiti sve naše dosadašnje priče izdane kod vas (Raščupani lav, Djed i vještica, Divlja svinja ide na more, Traže se cirkusanti, Velika frka oko nestalog brka i Kako je medo dobio med), Ivana je preuzela mikser, odnosno najveći dio posla. Jasmina i ja smo radile paralelno nakon svakog recepta i zabavljale Ivanu i Mariju našim radovima u nastajanju.

Jasmina: Meni je ova slikovnica bila najizazovnija za napraviti, koliko god to zvučalo ludo. Prvi put trebala sam razmišljati i o tekstu i o fotografiji, kako sve ukombinirati, biti poveznica između teksta i fotografije, ne biti previše, uklopiti ilustraciju i donijeti dodatnu vrijednost.

Ivana: Slikuharica je zamišljena kao jedna zajednička poveznica svih slikovnica koje su Ines i Jasmina do sada izdale, a recepti su inspirirani likovima i događajima iz njih. Na receptima i fotografijama radila sam oko godinu dana, pokušavajući uhvatiti sva godišnja doba, a istovremeno maksimalno pojednostavniti recepte kako bih ih približila najmlađima.

4.      Postoji li neki recept iz koji vam je posebno drag – i zašto?

Ines: Preporučam Pjenušavi napitak od rabarbare, jagoda i meda. On je predstavljen na vjenčanju Raščupanog lava i pume Katy u Parizu. Ivana je bila gošća i to je bio njezin poklon mladencima. Mislim da je to jedan od razloga zašto je to veselje trajalo tri dana i tri noći.

Jasmina: Košnice s cvijećem. Zašto? Uf, trebate probati! ?

Ivana: Sirup od ljubičice – podsjeća me na baku, a i magičan je.

5.      Što vam je bilo najzahtjevnije, a što najzabavnije tijekom stvaranja knjige?

Ines: Najzahtjevnije, ali i najzabavnije mi je bilo čitati vlastite umotvorine koje su povezivale recept i lik/radnju slikovnice kojoj je posvećen. (Ivani je, vjerojatno, najzahtjevnije bilo čekanje da neki sastojci za recepte niknu iz zemlje, a Jasmini da vidi koliko joj je prostora ostalo za ilustracije – ha, ha, ha!)

Jasmina: Tu se slažem s Ines! ?

Ivana: Najzahtjevnije je bilo fotografiranje, jer se sve rastapa, pomiče i klizi – fotografiranje hrane nije mačji kašalj, a gotovo svakodnevno radim na tome. Najzabavnije je isprobavanje novih recepata – i na tome radim svakodnevno. 🙂

6.      Što biste poručile djeci koja možda ne vole jesti ili kuhati? Može li Slikuharica pomoći?

Ines: U Slikuharici ima i poglavlje recepata pod imenom “Živjeli!”. Dakle, za svakoga ponešto! 😛

Jasmina: Naslikajte svoje jelo, iskombinirajte što volite, napišite svoj recept ili neki od navedenih malo promijenite. Kuhanje je zabavno – to je isto umjetnost.

Ivana: Kuhanje je igra, jako zabavna igra, a Slikuharica nam svakako pomaže u razvijanju kreativnosti, učenju i jačanju veze s djetetom kroz zajedničko vrijeme provedeno u kuhinji.

Ako želite s djecom istražiti nove okuse, naučiti nešto novo i usput se dobro zabaviti, Slikuharica je knjiga koja će vas inspirirati da zasučete rukave i stvorite vlastite čarolije na tanjuru. 🙂