Prvi izbor – svibanj 2016.

PRIČA

Čudesne čavkine čarape

Capture

Napisala: Nevenka Videk
Ilustrirala: Marsela Hajdinjak



Ne gubeći odveć vrijeme, u svibnju čarapar pomno pretraži proljetno skladište, ali ne uspije naći dovoljnu količinu ni jednog uzorka. Prekapajući po ostacima, vidje da su sve cvjetne
zalihe već isporučene, pa se dade u čitanje i najnovije knjige svibanjskih uzoraka te hitno
naruči i lipanjski časopis. Prelistavajući ga cijele noći, odluči se za neobičnu proljetno-ljetnu
kombinaciju i sljedećeg dana isporuči čavki čarape neobičnih boja i uzoraka. Navlačeći
čarape, čavka ostade bez riječi. Bijahu satkane od čvrstih niti najrazličitijih biljčica i cvjetića.
Ne vjerujući vlastitim ptičjim očima, začuđena čavka odmah odleti na šumski proplanak,
čekajući tko će naići i pohvaliti njezine čarape.
– Gle, čarape od četrnaest uzoraka – začavrljaše vrapčići.
– Otkud četrnaest? Bit će da ne znate baš brojiti – čudeći se reče čavka, sumnjajući u
vrapčje matematičke sposobnosti.
– O, bit će ih i četrdesetak – priključi im se zeko.
– A možda i četiri stotine – mudrujući će vjeverica.
– Neće biti – prozbori ježić sumnjičavo.
– Nije bitno brojčano stanje, nego od čega su i kakvih su sve uzoraka načinjene – kriješteći
će čavka.

Capture2



Priču o čavkinim čarapama u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

 


 

PJESMA

Jagode il’ trešnje

A9R4D32

Pjesme: Mladen Pokić
Ilustrirala: Vanda Čizmek



Jagode il’ trešnje,
Što da kupim, sine?
A meni su odmah
Usta puna sline!

Volim, sve do neba,
To crveno voće,
Usnicama slatko,
Što se jesti hoće!

Kada vidim hrpu
Debeloga hrušta,
Prorade sva čula,
Kako li se gušta!

A jagode krupne,
Mirisne i sočne?
Ima l’ išta slađe
Od te slasti voćne?

Ne pitaj me, mama,
Čekat mi je dugo,
Kupi, ako možeš,
I jedno i drugo!
hrušt – vrsta krupnih trešanja; kukac
čulo – jedno od pet osjetila
guštati – uživati u nečemu



 

ŠKOLSKI DNEVNIK PAULINE P.

A9R4D37

Ilustrirala: Željka Mezić

MOJ DNEVNIK

Majčin i očev dan

A9R4D3A



Sve je u svibnju za pet osim jednoga dana. A to je Majčin dan. Tada svi spominjemo i darujemo mame. Posebno im pokazujemo ljubav. Prošle sam godine umjesto mame promatrala tatu na Majčin dan. Zajedno smo birali cvijeće za mamu. Bila sam sretna i tata je bio sretan. Zajedno smo izrađivali čestitku za mamu. Tata je bio sretan i ja sam bila sretna.
Zajedno smo kuhali svečani ručak. Tata i ja bili smo sretni. Zajedno smo pjevali mami, jeli tortu i išli u šetnju. I mama je bila sretna. A onda, navečer, prije spavanja, sjetila sam se da ne postoji dan kad mama i ja sve to radimo za našeg tatu. Dora je rekla da u ožujku slavimo Dan očeva. Ali, to se nije udomaćilo u našoj kući. Pitam se zašto mama i tata ne bi imali svoj zajednički dan. Neka se zove Majčin i očev dan. Ili Mamin i tatin dan. Ili Dan mame i tate…Jer, moji mama i tata jednako se dobro brinu o meni. I tata me njeguje kad sam bolesna, pravi mi sendviče, kuha ručak, stavlja rublje u perilicu i kasnije na uže za
sušenje, pegla, čisti, posprema po kući. Meni su mama i tata potpuno jednaki. Zato ću ove godine sama birati cvijeće, praviti čestitke, kupiti ušteđevinom pohane batake i pečeni
krumpir u Konzumu i lijepo ih složiti na tanjure. Sve ću to napraviti i za mamu i za tatu. I reći da im čestitam Očev i majčin dan. I moj tata se raduje čestitkama i cvijeću. Cvijeće češće zalijeva od mame. Moj tata ima jednako veliko srce kao i moja mama. I zajedno sa mnom su jedno veliko srce. Zato ćemo mi slaviti zajedno Majčin i očev dan.

 


A9R4D3C



 

Dnevnik Pauline P. u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

PRIČA

Raščupani jež

A9R4D3E

Napisala: Ivan Bolfan
Ilustrirala: Marsela Hajdinjak

 

Ježić Miško stalno se svađao sa svojom mamom. Mama je željela da Miško ima uredne
i kratke bodlje i da se svi dive njihovoj oštrini. Miška to uopće nije zanimalo. Odlučio je
pustiti bodlje i biti moderan jež.
– Ali, bodlje ti smetaju u igri – uvjeravala ga je mama ježica. I ježić je to znao, ali nije htio priznati. Zato je svaki put kad su se igrali lovice, bodlje pričvrstio ukosnicama. Kad se pogledao u ogledalo, shvatio je da je najsmješniji jež u šumi.
– Da vidim kako mi stoji rep? – pitao se skidajući ukosnice sa svojih bodlji.
Iznad čela napravio je repić kakav rade djevojčice.
– Ovo je super. Na glavi imam palmu!
– Molim te, skini to čudo s glave – molila je mama.
– Sutra te vodim na šišanje. Miško i dalje nije htio ošišati svoje bodlje. Odlučio je od bodlji napraviti pletenice.
– Izgledam kao afrički jež – nasmijao se Miško i ponosno šetao šumom.
Na kraju šume sreo je ježicu Maricu kako razgovara s ježicom Linicom. Mišku se Marica
jako sviđala. Sakrio se u obližnji grm da je što duže može promatrati.
– Jesi li vidjela jučerašnju bodljikavu palmu našega Miška?
– Užas!
– A jesi li ga vidjela s ukosnicama?

A9R4D40



Priču o ježu u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

STRIP

PROFESOR SVJETLAN

Faraonovo blago

Prvi-izbor-svibanj-2016-KB-lowres-30

Prvi-izbor-svibanj-2016-KB-lowres-31

Scenarij i crtež: Tomislav Bešta

Strip u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!