Prvi izbor – rujan/listopad 2016.
PRIČA
Napisala: Ivana Bolfan
Naslikala: Željka Mezić
PRIJE ČITANJA…
Uzmite papire i presavijte ih na dva jednaka dijela. Na jednom dijelu napišite što više vrsta povrća, a na drugom dijelu papira što više jela od povrća. Vrijeme za pisanje neka bude pet minuta. Kreni… Sad! I? tko je pobijedio?
ZDJELICA JELICA
EVO ŠTO SE DOGODI SA ZDJELICAMA I TANJURIMA ČIJI SU VLASNICI DJECA KOJA NE VOLE JESTI JELA OD POVRĆA… PROČITAJTE! SAMO PROČITAJTE! IMA LI PRIČA SRETAN ILI TUŽAN ZAVRŠETAK? ŠTO MISLITE?
Poznajem djevojčicu Doru i njezinu zdjelicu Jelicu. U njoj Dora svakog dana dobiva ručak. One su velike prijateljice. Svako prijepodne striček Čarli i teta Brisačica uređuju zdjelicu Jelicu za Dorin ručak. Zdjelica Jelica je najsretnija kad Dora pojede sve za ručak. Ali to se rijetko događa jer Dora ne voli jesti. Variva od kupusa, kelja, mahuna i poriluka uvijek se ohlade u zdjelici Jelici jer ih Dora ne pojede. Zdjelica Jelica tada požuruje Doricu: – Dorice, pojedi varivo! Kad se varivo hladi i meni postaje hladnije. Jednog ću se dana prehladiti. Dorica nije vjerovala zdjelici Jelici. I dalje nije htjela jesti variva. Jednoga petka zdjelica Jelica više nije mogla izdržati. Varivo se toliko ohladilo da se počela tresti od hladnoće. I ne samo ona.
Priču u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!
BALOGIJADA
(BALOG I JA, DA!)
Dragi čitatelji!
Krećemo u čitalačku pustolovinu poezije pod nazivom Balogijada. Zvonimir Balog jedan je od najznačajnijih pjesnika za djecu. Uz njega je odrastanje poput leta leptira, poput skoka vjeverice, poput cvrkuta ptica, poput lepršanja cvijeća i lišća na povjetarcu, poput velike i radosne igre koja nikad ne prestaje. Čitat ćemo pjesme Zvonimira Baloga i prisjećati se što nam poručuje:
„Mladima bih poručio da se ne daju istjerati lako iz djetinjstva, neka budu što dulje tamo, a ako već budu protjerani, neka ne zaborave da bi život trebalo urediti tako da on izgleda kao neka igra.“
Volimo Baloga i želimo da bude s nama. Balog i ja! Da. I tako je nastala Balogijada…
POEZIJA
Napisao: Zvonimir Balog
Ilustrirao: Darko Kreč
DOK SAM UČITELJ BIO
Dok sam učitelj bio,
u prašini sjediti nisam smio.
Nisam se smio verati po drveću,
niti sam smio ležati u parku,
na cvijeću.
Nisam se smio glasati kao orao
i prave sam brkove
nositi morao.
Onda mi je jednog dana
dosadila kreda i spužva,
odijelo koje se ne gužva,
dnevnici, rasporedi, kravate
i život raspoređen na sate
pa sam pobjegao u šumu
među stabla zelena
i trčeći između njih
rikao – poput jelena.
Od tada ja se svakoga dana
igram kriomice neke životinje, cvijeta
ili ptice.
BALOGIJADU u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!
PRIČA
Iz knjige „Najljepše priče“, izdavač Mozaik knjiga 2011., engleska narodna bajka
Ilustrirala Maša Kozjek
PRIJE ČITANJA…
Zamisli da moraš sagraditi kuću. Od kojeg bi materijala bila? Koliko bi trajala gradnja? Tko bi ti u tome pomogao? U nekoliko poteza olovkom nacrtaj skicu kuće da vidimo kako bi izgledala.
Tri praščića
Živjela jednom jedna svinja i imala tri praščića. Ona je bila vrlo siromašna, teško je živjela pa je zato jednoga dana pozvala praščiće i rekla im: – Dragi moji praščići, već ste dovoljno veliki. Idite u svijet i sagradite svaki sebi dom. Gledajte da bude siguran i čvrst jer se mladom praščiću svašta može dogoditi. Morate imati sigurno utočište. Ne bojte se posla, budite pametni i sve će biti dobro.
I tako su praščići krenuli po svijetu tražeći sreću. Prvi od njih sreo je čovjeka koji je nosio slamu.
– Molim te, dobri čovječe, daj mi tu slamu – rekao je praščić. – Rado bih si od nje napravio kućicu. Čovjek mu je dao slamu i praščić je napravio malu slamnatu kuću. Praščić se uvukao u kućicu da se malo odmori, kad na vrata pokuca vuk.
– Praščiću, praščiću, otvori mi vrata! – O, ne! Ne želim! Mama ni je rekla da budem pametan i ne razgovaram s nepoznatima! Te su riječi jako rasrdile vuka. – Toliko si me razljutio da ću sada puhnuti i otpuhati ti kućicu! – rekao je vuk pa je počeo puhati.
Priču u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!
PRIČA
Napisala: Sanja Pilić
Ilustrirao: Niko Barun
PRIJE ČITANJA…
Nabroji usmeno ili pismeno što više uzvisina, gora i planina u našoj Hrvatskoj. Posluži se zemljovidom i pobijedi u igri „Tko će više“.
Na Sljeme, na Sljeme
SLJEME JE UZVISINA IZNAD ZAGREBA. ZOVU JE ZAGREBAČKA GORA ILI MEDVEDNICA. TKO NIJE BIO NA SLJEMENU, NEKA KRENE ČIM PRIJE. PRIJE POLASKA NA SLJEME, PROČITAJTE PRIČU KOJA POZIVA NA PENJANJE I ŠUMSKU UŽIVANCIJU. ČITAJTE I PLANINARITE. TO JE JAKO KORISNO I VAŽNO.
Ovako je to bilo. Ležao sam u krevetu, a onda je ušla mama i rekla da ustanem. Nastavio sam ležati. Zatim je tata povirio u sobu i rekao da je vrijeme… Nisam ga htio pitati što time misli. Okrenuo sam se na bok, prema zidu. Osjetio sam bakin miris i čuo riječi: – Diži se! Baka je najopasniji član obitelji. Ona je bila na Triglavu, Velebitu i kao mlada bacala je kuglu. Pravio sam se da čvrsto spavam.
– Diži se! – ponovila je. Otvorio sam oči. – Jesi li me čuo? Pretvarao sam se da me probudila iz duboka sna.
– Što se događa? – Trebaš se vratiti u stvarnost. Uskoro počinje škola. Više ne možeš spavati do podneva. Ovo je ugrijavanje – rekla je baka vojnički. – Ali danas je nedjelja. – Nema veze. Pripreme su najvažnije – dodala je poput sportskog trenera. – Idemo na izlet. Uzdahnuo sam. – Nisi od šećera – uzvratila je baka. – Baš je divan dan. Idemo na Sljeme pješice.
Priču u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!
Rujan je. Deveti mjesec po redu u godini. U rujnu se izmjenjuju dva godišnja doba. Završava ljeto. Počinje jesen. Rujan ima 30 dana. Ljetnih dana ima 22, a jesenskih 8. Tako je svake godine, jer 23. rujna završava ljeto i počinje jesen. Toga dana noć i dan, svjetlo i mrak traju jednako dugo.
Jesen nas daruje jabukama, kruškama i šljivama u voćnjacima i grožđem u vinogradima. U šumama počinju berbe jesenskih šumskih plodova. To su kesteni, lješnjaci, šipak… Na velikim njivama ljudi beru kukuruz. Za početak rujna valja pripremiti marljive ruke i velike košare. Treba krenuti u berbe.
PJESMA
Napisala: Nevenka Videk
Ilustrirala: Marsela Hajdinjak
PRIJE ČITANJA…
Zašto se deseti mjesec u godini zove listopad? Zašto lišće u jesen mijenja boju i pada s grana?
Listopadna kiša
Dolaskom listopada,
s cvijeća i drveća
listopadna kiša
neprestano pada.
Svakog dana
pljušti lišće
s golih grana,
šapućući ptičicama:
„Poletite, brže, brže
dok vas laka krila drže,
uskoro će šuma gola biti,
mogle biste se prehladiti!“
Pjesmu u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!
STRIP
PROFESOR SVJETLAN
Ljudi i ribe
Scenarij i crtež: Tomislav Beštak
Strip u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!