Prvi izbor – rujan/listopad 2017.

PRIČA

Napisala: Sanja Pilić
Ilustrirao: Niko Barun

PRIJE ČITANJA…
Napišite na papirić koji vam problem u školi zadaje najviše glavobolje. Sve papiriće stavite u kutijicu. Izvlačite papirić po papirić i razgovarajte o navedenim problemima.

Dosadna glavobolja
OVO JE PRIČA O JEDNOJ ČUDNOJ GLAVOBOLJI. PRIČU PRIPOVIJEDA DJEČAK KOJI NA RAZLIČITE NAČINE LIJEČI BOLNU GLAVU. PROČITAJTE PRIČU I DOZNAJTE O ČEMU JE RIJEČ. NAKON ČITANJA RAZMISLITE O SVOJIM GLAVOBOLJAMA. JESU LI PONEKAD ČUDNE?

Šećem ulicom. Sretnem Darka. Dosadno nam je. Jesen je počela. Valja učiti. Mene zaboli glava kada treba učiti. I Darka. Imamo glavobolju. Onda sretnemo Tonija. Sva trojica imamo glavobolju jer bismo trebali učiti o brežuljkastim krajevima. Nije posebno teško, ali nismo raspoloženi. Brežuljkasti krajevi nas ne zanimaju. Odlazimo u Branimir centar.

U Branimir centru prestaje nam biti dosadno, a glavobolja je kao rukom odnesena. Tamo postoje tri knjižare s igricama, potom igraonica za djecu, kino. Istina, već smo veliki i igraonice nisu za nas. Ali kino je baš po našoj mjeri. Odnosno kokice. Velika porcija. Svađamo se koji ćemo film gledati. Igramo par-nepar na ispadanje i na kraju gledamo film Tikvica koji je poželio Darko. On je sitan i miran. Ja sam htio gledati nešto s vampirima, a Toni obiteljsku komediju. Darko je imao više sreće.

Priču u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

POEZIJA

Napisala: Nevenka Videk
Ilustrirala: Marsela Hajdinjak

PRIJE ČITANJA…
Koje su osobine jeseni? Što bi jesen radila da se ponaša poput ljudi? Čemu bi se radovala?
Zbog čega bi tugovala?

Jesen sanja

Jesen sanja zlatne snove,
kruške slatke pune soka,
nabubrene pune grane,
vinograde raspjevane
i livade zlatna boka.

Jesen sanja zlatne boje,
čaroliju krošnji,
žute dunje na ormaru
u mirisnoj nošnji.

Jesen sanja zlatne niti
paukova koji predu,
slapove zlatna sunca
kako blješte
s kestena u drvoredu.

Jesen sanja nježne ruke,
nit spokoja i tišine,
tihu radost draga kutka
kad se istka iz topline.

PRIČA

Napisala: Vjekoslava Huljić
Ilustrirao: Dario Kukić

Slon u gradu

Nitko ne zna kako se afrički slon Kokoanga našao u gradu. Stajao je pred fontanom na trgu. Prišao je bliže i zagrabio surlom vodu, pa se stao prskati.
– Vidi, mama! Slon! – vikne dječak, oduševljen što vidi uživo omiljeni lik iz crtića i slikovnica.
– Kako ga ne bih vidjela! – reče mama. – Ogroman je! Bojim se da će nas zgaziti! Sigurno je pobjegao iz cirkusa! – reče ona i povuče sina dalje. Užasnuta, primijeti da joj je slon poprskao skupu torbicu.

– Tko će mi namiriti štetu? – pitala je, na rubu plača. Slon Kokoanga nanjuši ženine suze pa je uhvati surlom i podigne visoko uvis. Mislio je da će je tako razveseliti.

– Upomoć! Upomoć! – vikala je žena, lamatajući rukama i nogama.– Ali, slon te grli, mama… Gle! Možeš dohvatiti goluba na vrhu fontane! Možeš se popeti na vrh prodajnog centra! Možeš se uspeti na neboder!

Priču u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

ROMAN U NASTAVCIMA

Napisala: Sanja Polak

Ilustrirao: Darko Kreč

Nogomet za pet

Petar je prvi stigao u park. Šutao je loptu čekajući ostale. Bila je subota prije podne. Zadaću je napisao još jučer da ga njegovi kod kuće ostave na miru cio vikend. Sve Nogomet za pet je kod Petra u školi trebalo biti za pet. Tako su govorili Petrovi roditelji. Nekad je tako bilo, a nekad nije. Petar je znao da je ipak samo on taj koji odlučuje kakav će biti i kako će mu biti u školi. Petar je sa svoja četiri najbolja prijatelja jučer odlučio da posljednji vikend mjeseca rujna provedu zajedno uz nogomet. Cijelu subotu i nedjelju igrat će nogomet. To je bila jedna od boljih ideja kojih su se njih petorica sjetila ove godine. Dogovoreno je da prvo „haklanje“ bude danas, u subotu, u deset sati prije podne. Sjedeći na klupi i čekajući ostale, Petar se prisjećao jučerašnjeg dogovora…

Dajte, dečki, jesen je na vratima i samo što nije ušla – rekao je Darko. – A mi, otkad smo se vratili u školu, nijednom nismo igrali nogomet duže od petnaest minuta.
– Da! To je nedopustivo – rekao je Petar.
– Predlažem da sutra i prekosutra igramo samo nogomet – nastavio je Darko.– Kako to misliš? – pitao je Marko.– Mislim da ne radimo ništa drugo nego da u parku i sutra i prekosutra igramo nogomet.
– Može! – uzviknuo je Šime. – Ovaj vikend nemam nikakav trening.
– Ni ja! – viknuo je Petar i počeo se smijati.
– Pa normalno da nemaš kad ništa ne treniraš – rekao je Marko.
– Kako ne? Treniram život. I to punim plućima – rekao je Petar

Roman u nastavcima čitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!